Sjećanje na Franu Tente

(Split, 1929. – Lepoglava 1947.)

Frane Tente bio je junak!

Frane Tente
Frane Tente

Frane je – 1947. godine! - imao hrabrosti popeti se na splitski Marijan, skinutijugoslavensku zastavu i razapeti hrvatsku! A imao je samo sedamnaest godina! Bio je učenik sedmoga razreda Klasične gimnazije u Splitu.

Rođen je 1929. u Splitu, od majke Darinke, Splićanke, i oca Nikole, rodom iz Mravinaca. Imao je braću Maksimilijana – u obitelji u ga zvali Smiljko - i Ivicu te sestre Rosicu, Meri i Davorku. Otac je bio financijski službenik, a majka domaćica. Obitelj je živjela skromno, u stanu na Gripama.

Franin brat Maksimilijan, najstariji sin obitelji Tente, bio je tijekom rata hrvatski vojnik. Imao je dvadeset i tri godine kada su ga negdje u Sloveniji zarobili jugoslavenski partizani. Nije se vratio svojoj kući. Nitko ne zna gdje i na koji način su ga ubili.

Na Križnome putu bio je, u skupini civila, i petnaestogodišnji Frane. Partizani su ga zarobili kod Dravograda. U koloni je dotjeran do Zagreba, a zatim do Bjelovara. Iz logora u Bjelovaru je pušten kući u Split.

Maksimilijan Tente
Maksimilijan Tente

Obitelj Tente je bolno žalila za Maksimilijanom. Očajavala je i zbog ponovnog stvaranja Jugoslavije i zbog uspostave komunizma. Frane se u Splitu povezao s nekoliko mladića i djevojaka koji su osjećali i mislili da se nasilnicima i zlu režimu treba suprotstaviti. Svoju su skupinu nazvali Hrvatskim oslobodilačkim pokretom. Ubrzo su nažalost uhićeni. Svi su prošli strašan istražni postupak te su izvedeni pred sud. Frane je osuđen jer je 1.) sastavio i umnožio nekoliko parola i letaka s pozivom na nasilno rušenje postojećeg državnog uređenja, 2.) razbacivao letke protunarodnog sadržaja u dvorištu gimnazije u Splitu i 3.) skupa s drugima, na Marijanu skinuo jugoslavensku zastavu sa zvijezdom petokrakom i digao hrvatsku zastavu bez petokrake.

Frane je na odsluženje petogodišnje kazne poslan u Lepoglavu, pa iako još nije imao osamnaest godina Kaznionica u Lepoglavi je tada, a i puno godina kasnije, bila jezivo mučilište hrvatskih rodoljuba i disidenata. Upravitelj je bio Josip Špiranec, major KNOJ-a, rodom iz Bedekovčine kraj Zlatara. Slijepo je izvršavao dogovore s nadređenima, osobito zapovijedi Josipa Manolića. A sigurno je bio patološka ličnost. Osobno je, primjerice, izradio nacrte za tri vrste okova: od 12 kg, od 20 kg i od 50 kg. Odgovoran je za smrt najmanje dvije stotine ljudi (Dokumentacije: dr. Augustin Franić, Lepoglava, mučilište i gubilište hrvatskih političkih zatvorenika, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Dubrovnik 2010.; i druge). Šezdesetih godina Špiranec je obnašao visoke partijske i državne dužnosti. Pad komunizma i osamostaljenje Hrvatske dočekao je u Staračkom domu na Naumovcu u Zagrebu, u ustanovi koja je za tadašnje prilike bila luksuzna, a koja je bila sagrađena upravo za udbaške zaslužnike. Živio je do kraja devedesetih. Nitko ga nije pozvao na odgovornost.

Obitelj Tente
Obitelj Tente

U kaznionici u Lepoglavi milicionari su političke zatvorenike udarali šakama, čizmama, toljagama, željeznim šipkama. Gušili su ih, vezali lancima da im noge ne dopru do poda, fiksirali im noge uz glavu, bacali ih polugole u ledene samice, izvodili ih na hinjene egzekucije, ozljeđivali ih. Osuđenik nije znao kada će biti prozvan i tučen, a u prvim poslijeratnim godinama ni kada će biti odveden na obližnju pješčaru i ubijen.

Tijekom zime 1946./47. – točan datum danas nije poznat - zapovjednik kaznionice je naredio da Frane bude zatvoren u samici. Stražari su Franu natjerali da skine svu odjeću osim donjega rublja, a na noge su mu stavili okove na noge. Zatvorili su ga u prostoriju koja je imala visoki prozor, bez stakla. Površinu poda zalili su vodom, da se stvori led.

Frane je u veljači 1947. Umro, od upale pluća.

Svjedočenje o Franinim zadnjim danima, u sitnim fragmentima koji su se u kaznionici tada mogli doznati, Franinoj obitelji je prenio Franin suborac i supatnik Vjekoslav Matijević, koji je 1947. skupa s Franom razvio hrvatski barjak na Marijanu. Vjekoslav je odslužio kaznu, a kasnije je u Zagrebu završio studij prava. Oženio je Srnu Piljac koja je sama, kao studentica, bila politička zatvorenica. Tijekom 1957. je u Zagrebu, s više drugih studenata - sa Zorkom Bolfek, Stankom Janovićem, Ivom Kujundžićem, Ivanom Beusom, Stjepkom Šesnićem, Marijanom Rudežem, Tvrtkom Zane, Petrom Kušanom i Krunoslavom Franjkovićem – djelovala u Hrvatskom pokretu otpora, organizaciji koju su osnovali kako bi se zalagali za nacionalnu državu i višestranačje. Vjekoslav i Srna imaju djecu Zrinjsku, Hrvoja i Tomislava. Oni danas slobodno dižu hrvatsku zastavu!

Frane i njegov brat Maksimilijan nikada nisu uspjeli osnovati obitelj. Zato Zrinjska, i njezina djeca, i mi svi, u dubini srca pomno čuvamo vječnu uspomenu na dragu braću.

Zabilježila: M. R.

(Prema svjedočenju članova obitelji i svjedočenju prijatelja, osobito Srne Matijević; prema pisanim dokumentima – presudi, izvodu iz knjiga umrlih, drugim dokumentima)