Prof. dr.dr.h.c. Nikola Debelić:

Uklonimo zločinca Tita s naših ulica i trgova

Dragi prijatelji, Hrvatice i Hrvati,

Srdačno vas pozdravljam u ime Hrvatskog žrtvoslovnog društva i Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta. Među nama je i osnivač i predsjednik ovih dviju vrijednih domoljubnih udruga, prof. dr. Zvonimir Šeparović. Pozdravimo ga! Pozdravljam vas koji ste i ove godine došli na ovaj povijesni i prelijepi trg, da zajedno dignemo glas za istinu i pravdu. Da je Krug za Trg zaživio i godinama uspješno djeluje moramo prvenstveno zahvaliti nevelikom broju sjajnih domoljubnih gospođa na čelu s gospođom profesor Majom Runje koja, iako odsutna, vjerujemo da je i sada u duhu ovdje s nama. Naravno, također i njihovim suradnicima. Pozdravimo ih i zahvalimo im još jednom velikim pljeskom! Hvala.

Došli smo na Krug za Trg jer to od nas traži naša čast, čast ponositog hrvatskog čovjeka koji je tisućama godina čuvao, branio i obranio svoju narodnu samobitnost, čast naroda koji nikog ne napada, ali stoji spremno na braniku svoga roda i doma. Vi i tisuće svjesnih i ponositih Hrvata u domovini i svijetu koji razmišljaju i dišu jednako kao vi i ja, vi ste ta snaga koja će konačno pobijediti mračne sile koje bezobzirno upropaštavaju Lijepu našu i sve nas samo zato da bi sačuvali svoju vlast. Vi ste ta vječna, prkosna, hrabra i pobjednička Hrvatska i hvala vam što ste došli jer kad smo zajedno, jaki smo do neba.

Tjednima, mjesecima, pa i godinama nakon završetka Drugog svjetskog rata jugokomunistička vlast na čelu sa zločincem Josipom Brozom u svojoj je slijepoj mržnji ubijala Hrvate u stotinama tisuća, pa je Titov miljenik Milovan Đilas tih krvavih mjeseci '45. kazao: „Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija živjela“, dakle on i njegovi sukrivci priznaju smišljen i hladnokrvan genocid. Kasnije, kada je shvatio svoje zablude, Đilas piše u knjizi Vrijeme rata 1977.: „Pokolj kakav se provodio nad Hrvatima nije poznat u europskoj civilizaciji“, a poznati kolumnist to potvrđuje riječima: „Naš hrvatski Križni put najveća je radionica smrti što je povijest upoznala.“ No to još nije sve. Ugledni slovenski povjesničar dr. Jože Dežman, predsjednik slovenske Komisije za ratne zločine piše: „Ubijanje 100 do 200 tisuća ljudi u dva mjeseca golem je logistički pothvat, najveći pothvat jugoslavenskih partizana, to je Titovo remek-djelo.“ Braćo i sestre, dr. Dežman, zgrožen tim užasom se pita koliko vojske, mitraljeza, kamiona, iskopanih jama i druge logistike je trebalo da se okupi, dovede, svuče do gola, sveže po dvojici ruke žicom, ubije i zakopa 100 ili 200 tisuća ljudi. Imamo odgovor: Hrvatske zarobljenike ubijale su četiri jugoslavenske armije s komandantima Popovićem, Dapčevićem, Kosta Nađom i Petrom Drapšinom.Već samo kroz te navode i podatke očituju se razmjeri dotad u Europi neviđenog, namjernog i od redovne jugo-vojske počinjenog genocida nad civilima i zarobljenicima. Nažalost, još snažnije od tih i bilo kojih drugih poruka svjedoči više od 1500 skupnih grobišta Titovih žrtava najviše u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH.

A gdje je u vrijeme tih bleiburških događaja bio Tito? U knjizi Svetac i magle srbijanski pisac Pero Simić opisuje događaj s početka svibnja '45. u Beogradu, kad je Tito u svezi zarobljenika s Bleiburga kazao generalu Jefti Šašiću: „POBITI. PRENESI TO NAŠIM KOMANDANTIMA!“ I tako je Tito jednom riječju naredio najveću radionicu smrti što je povijest upoznala. Zahvaljujući izvješćivanju Vjesnika koji je Tita pratio od 19. svibnja do 6. lipnja '45. poznati su detalji o njegovom kretanju na područjima Hrvatske i Slovenije u vrijeme dok su ondje vršene masovne likvidacije. Ovdje ćemo navesti samo nekoliko podataka. U subotu 14. svibnja Tito u Zagrebu predsjedava sastanku Glavnog štaba JA. Prisutni su među ostalima Koča Popović, Peko Dapčević, Vladimir Bakarić, Ivan Gošnjak. Na sastanku se određuju logori smrti i kretanje glavnih kolona marševa smrti. Pitamo se je li moguće, dragi prijatelji, da su se vodeći hrvatski komunisti kao Bakarić, Gošnjak, Ivan Krajačić-Stevo, Marko Belinić i mnogi drugi složili s genocidom nad svojim narodom. Kakvi su to ljudi? Dana 20. svibnja Tito nenajavljeno govori u Varaždinu i kaže da JA vrši konačan obračun s hrvatskim....i tu koristi vrlo ružnu riječ koju ne ćemo ovdje izreći. Ujedno najavljuje svim protivnicima svog režima da će „gledati svjetlo dana samo do najbliže jame“, što je jasna najava masovnog pokolja. Gdje su sada oni koji govore da Tito nije ni znao za zločine? Idućih dana on obilazi logore za likvidacije Kočevski Rog, Hudu Jamu, Oroslavlje, Dubovac, Viktorovac, sve stratišta od kojih se ledi krv. Po sugestiji Rankovića naređuje likvidaciju svih mladića u Zagrebu rođenih unutar godišta od 1924. do 1927., putem lažnog poziva na služenje vojnog roka, kojem se odazvalo ukupno 7800 mladića, koji su najvećim dijelom ubačeni u logore i tamo dijelili sudbinu logoraša. Od 2200 mladića, dijelom još maloljetnih, iz logora Kovin u Vojvodini preživjelo je samo 58. U govoru u Ljubljani Tito je naglasio: „Likvidirali smo 200.000 bandita, a još toliko ih zarobili.“ To je otvoreno priznanje genocida. U Teznom kod Maribora pobijeno je 30 do 35.000 zarobljenika koji su bačeni u tenkovske rovove, a u osam dana na Kočevskom Rogu je pobijeno 30 do 40.000 zarobljenika u organizaciji Sime Dubajića koji je zažalio što nije pobio još toliko. Tito posjećuje bolnicu Rebro u Zagrebu, a zapovjednik bolnice mu raportira: „Hrvatske bande više nema, smješteni su na dva metra pod zemlju, a neki još i dublje“. Zagreb i okolica, kao i mnogi drugi hrvatski krajevi, zavijeni su u crno i pretvoreni u masovne grobnice. To su sve poznati podaci koje nije lako ni slušati, a nažalost još je mnogo neispitanih skupnih grobišta.

Evo, prijatelji, tu još stoji sramotno ime stratega, naredbodavca i počinitelja tog genocida. Pitamo se zašto! Odavno su pali Staljin, Lenjin, Čaušesku pa zašto mi veličamo osobu teško opterećenu hipotekom zločina? Osim toga, istine radi treba kazati da nijedan od tih diktatora nije poslao svoje divizije da ubijaju mase vlastitog naroda. Staljin je koristio logore i masovno izgladnjivanje, gladomor, Čaušesku niti to, nego uglavnom svestrani teror. Sam Staljin je pohvalio Tita da je maladjoc (junak) koji po kratkom postupku rješava probleme. To je stvarno Titovo remek djelo i onaj najveći pothvat JA koji spominje dr. Dežman.

Nazivi gradskih ulica i skulpture velikana simboli su vrijednosnih odrednica naroda. To su povijesni vladari i promicatelji narodne misli, junaci, znanstvenici, umjetnici, to su uzori u koje će se ugledati mladi naraštaji, a koji su se odlikovali ne samo izvanrednim dostignućima, već i časnim životom. Bilo bi dobro ugledati se u neke druge narode npr. Židove, Francuze, Engleze, Japance koji brižno njeguju sjećanje na svoje žrtve, jer poštujući njih poštuju sebe. Prešućivanje vlastitih žrtava ili čak slavljenje zločinaca etički i moralno upropaštava narod.

Teško je prihvatiti da adrese glavnih hrvatskih nacionalnih ustanova: Hrvatskog sveučilišta, Muzeja za umjetnost i obrt, Glazbene akademije i meni posebno dragog HNK-a u kojemu sam, kao što je spomenuo naš moderator, dirigirao desetke i desetke najvećih predstava svjetskog opernog repertoara od Aide i Tosce do Nikole Šubića Zrinskog, nose ime glavnog inicijatora, naredbodavca i počinitelja najtežih nedjela. Ovaj današnji skup, kao i svi dosadašnji, nije upućen tom zločincu sa zida, nego hrvatskoj javnosti i vlasti. Aktualna hrvatska vlast, brojni izravni ili ideološki nasljednici komunista, djeca titoizma, umjesto priznanja krivnje i suočavanja s istinom, prešućuju ta zla kao da se nisu ni dogodila ili se čak žrtvama insinuira krivnja za sudbinu koju su doživjeli. To je poznati patološki sindrom laži nasljeđen iz polustoljetnog totalitarizma, za koji je tipično da su djeca komunizma apsolutno uvjerena da su uvijek u pravu, da je njihova istina jedina istina i stoga oni i samo oni imaju pravo na vlast. Rezultat te samozaljubljenosti je bahatost, arogancija i krajnja nesposobnost u vođenju države. Ta i takova aktualna vlast uporno održava lažni mit o Josipu Brozu, svjesna da s njegovim padom padaju i oni. Završimo jednim navodom iz Hrvatskog tjednika. Kada je predsjednica RH gospođa Kolinda Grabar Kitarolvić uklonila Titovo poprsje iz svog Ureda, a premijer Milanović izjavio da je Tito najbolje što se dogodilo Hrvatima, glavni urednik Ivica Marijačić postavlja pitanje: “Kakav to izopačeni um može voljeti ubojicu vlastitog naroda?“

Stoga, braćo i sestre, Krug za Trg nije obično okupljanje, to je časna i povijesna misija, misija u borbi za opstanak i napredak Hrvata, misija stradalničkog, ali hrabrog i ponositog hrvatskog naroda, to je borba za istinu i za pravdu. Uklonimo ime zločinca, ali i dovedimo na vlast ljude koji će voljeti Hrvatsku. Hvala.

Dr. sc. Andreja Valič Zver

Studijski centar za narodnu pomirbu Ljubljana

Poštovane gospođe, poštovana gospodo, hvala na pozivu! Dopustite da uz današnju prigodu podijelim s Vama neka razmišljanja o europskom procesu pomirbe.

Na današnji dan službeno je završio Drugi svjetski rat, koji je teško pogodio Europu i svijet. Rat je za sobom ostavio desetke milijuna žrtava. Totalitarni fašizam i komunizam se za Europljane na "krivoj" strani željeznog zastora pretvorio u komunistički totalitarizam. Na jednoj strani željeznog zastora razvijalo se demokratsko uređenje sa svojim atributima - političkim pluralizmom, slobodom izbora, društvenom ekonomijom, pravnom državom, poštovanjem pojedinca i njegovih prava, ukupno, sloboda, kao moćno civilno društvo. Na drugoj strani željeznog zastora bujale su komunističke države s jedinom sveobuhvaćajućom partijom, ideološkim monopolom, nadzorom nad privatnim životom, jakom snagom tajnih političkih službi, vojske i policije, podređenih vladajućoj nomenklaturi.

Željezni je zastor pao, no sve je jasnija postajala činjenica da je totalitarističko nasljeđe ostalo u glavama i srcima prevelikog broja ljudi, koji su bili desetljećima zarobljeni totalitarizmima. Posljedice se pokazuju u oštećenju mentaliteta, očituju se u poteškoćama s opažanjem i priznavanjem ljudskih vrjednota kao što su ljudska prava, demokracija, sloboda, pravna država. To potvrđuju istraživanja javnog mišljenja u poslijekomunističkim državama, u kojima se smanjuje oduševljenje za demokraciju.

Spomenut ću zanimljivu knjigu Dobri Staljin, u kojoj ruski pisac Viktor Jerofejev opisuje život u komunizmu. Ljudi su u tom totalitarnom sustavu bili samo apstraktni materijal, opeka novog društva, nevažne krhotine u uništavajućem žrvnju. Pa ipak mnogi žitelji Rusije ne vjeruju u "loš komunizam" ili "lošeg Staljina", oni su narkotizirani od povlastica koje su možda imali, neistinitih bajki, nepoznavanja ili ignoriranja istine o sovjetskoj prošlosti. Staljina obožavaju, kako je zapisao Jerofejev, kao "dobrog dečka“, „spasitelja Rusije“ i „oca velikog naroda".

Ruski primjer nije iznimka. Ceausescu, Tito, Mussolini, Mao Zedong, Pol Pot i drugi nemilosrdni diktatori, koji imaju na savjesti desetke milijuna ljudskih života, kao sablasti se vraćaju u javni život kao "dobri dečki". U današnjem globaliziranom svijetu svjedoci smo ponovne afirmacije totalitarnih simbola - preko imena ulica, spomenika, pozitivnih ocjena u javnosti ili kroz nastavne planove i školske knjige.

Sada ću nabrojiti nekoliko primjera. Švedsko istraživanje pokazalo je da 90 posto učenika u dobi između 15 i 20 godina nije nikada čulo za Gulag, a 22 posto je uvjerenih da je komunizam demokratski oblik vladavine.

Rumunjsko istraživanje među mladima je pokazalo da je njih 44 posto uvjereno da je Ceausescu pozitivna osoba.

Jedno od dvadesetero britanske djece uvjereno je da je Adolf Hitler bio njemački nogometni trener. Jedno od šestero vjeruje da je Auschwitz tematski zabavni park.

Godine 2009. tadašnji slovenski predsjednik odlikovao je posljednjeg šefa slovenske tajne političke policije Službe državne sigurnosti..

Godine 2011. Slovenija je izdala kovanicu za 2 eura s likom kontroverznog partizanskog komandanta i sa zvijezdom petokrakom.

Godine 2013. u blizini Ljubljane je postavljen spomenik Titu, koji je sufinancirala Europska unija.

Napokon, ne na kraju, danas smo okupljeni na Trgu maršala Tita u Zagrebu. A Tita veliki dio međunarodne javnosti na temelju činjenica iz prošlosti prepoznaje kao glavnog krivca za krvavu jugoslavensku revoluciju, zločinačka masovna pogubljenja te sustavno kršenje ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Nalazimo se pred sudbonosnom dvojbom. Kako naprijed? Je li moguće da se grozote totalitarizma mogu ponoviti?

Posljedice stvarne kataklizme Prvog i Drugog svjetskog rata te totalitarnih i autoritarnih režima su 1948. omogućili prihvaćanje Opće deklaracije o ljudskim pravima. Sve više pozornosti se počelo posvećivati jačanju kulture ljudskih prava i osjetljivosti na njihovo kršenje. U Europi su pak poslije 1990. u različitim institucijama i na različitim razinama prihvaćene brojne deklaracije, rezolucije, programii preporuke. Mnogo je postignuta, ali ipak nam često nedostaje ljudskog suosjećanja kada govorimo o strahotama koje smo si nanijeli u prošlosti. Traume prošlosti su još i te kako žive i bolne. Stoga, vjerujemo, baš kada je riječ o Europi, potrebna su zakonska rješenja. Europa je sve više svjesna te činjenice, posebno nakon ulaska novih članica u Eropsku uniju 2004. godine. Ulazak nekadašnjih komunističkih država sve više potiče na potrebu suočavanja s tragičnom komunističkom prošlošću, koju nije moguće zanijekati.

Posljednjih godina Europa je ojačala pomirbeni proces nizom mjera. Podsjetimo se na neke ključne među njima:

Rezolucija 1096 o mjerama za ukidanje nasljedstva bivših komunističkih totalitarnih režima, prihvaćena u Vijeću Europe 1996. godine.

Rezolucija 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima, prihvaćena u Vijeću Europe u siječnju 2006. godine.

Javne tribine o zločinima totalitarnih režima 2008. u Bruxellesu, organizirane u suradnji sa slovenskim predsjedavateljem, zajedno s Europskom komisijom. Objavljen zbornik Crimes comitted by totalitarian regimes.

Praška deklaracija o europskoj savjesti i komunizmu, donesena 2008. godine

Proglašenje 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma, 2008. godine.

Rezolucija Organizacije za sigurnost i sudjelovanje o Europi i ponovnom ujedinjenju podijeljenje Europe, usvojena na zasjedanju Generalne skupštine OVS-e u Vilniusu 2011. godine.

Varšavska izjava, usvojena na Dan sjećanja na žrtve totalitarizama 23. kolovoza 2011.

Javna tribina u Europskom parlamentu na temu Što mladi Europljani znaju o totalitarizmima, 2013. godine

Javna tribina u Europskom parlamentu na temu Sjećanje na zločine totalitarnih režima, održana 2014. godine

Izjave parlamentarne skupine europskih zastupnika Pomirba europskih povijesti.

Podsjetila bih na riječi estonskog zastupnika u Europskom parlamentu gospodina Tunne Kelama: „Nužna je solidarnost među generacijama. Iz svoga i tuđih života moramo naučiti. Europa mora postati bogatija sa svakim novim evociranim događajem. Mladima moramo priopćiti da je naša povijest i njihova, da dijelimo istu prošlost. Događaji koji su se dogodili u bližoj prošlosti, mogu se ponoviti ako ih ne nazovemo pravim imenom. Sloboda je odgovornost i dužnost, nije zajamčena sama po sebi. Totalitarizam je povezan s nasiljem. Totalitarni komunizam je preokrenuo vrijednosti europske civilizacije. Bez prave moralne i političke ocjene totalitarne prošlosti ne ćemo eliminirati uništavajuće posljedice“.

U listopadu 2011. u Pragu je ustanovljena Europska platforma sjećanja i savjesti, kao udruga stručnih i nevladinih organizacija. Njezin je cilj doprinositi jačanju savjesti o europskoj prošlosti i poticati rasprave o uzrocima i posljedicama totalitarnih režima te o vrijednostima europske civilizacije. U prioritete spadaju obrazovni projekti i stvaranje zajedničkog europskog dokumentacijskog, memorijalnog i muzejskog centra. Platforma ističe značenje sjećanja na žrtve totalitarnoga nasilja, a posebno na one žrtve koje do sada nisu imale mogućnost progovoriti. Bavi se također ocjenom komunističkih zločina na razini prava.

U europskom prostoru treba prepoznati sve povijesne vidike moderne Europe i oblikovati zajedničku osudu nacizma i komunizma. Treba jasno imenovati zločine komunizma i otvoriti arhive koji sadrže dokumente. Sve članice Europske unije moraju raspravljati o zločinima svih režima, skupljati svjedočenja žrtava, priznati 23. kolovoza za Dan sjećanja na žrtve svih totalitarizama, prepoznati zločince i procesuirati ih. Europsko vijeće, Europska komisija i države članice Europske unije moraju se pobrinuti za pripremu nacionalnih izvješća o zločinima totalitarizama. Također trebaju omogućiti edukaciju o zločinima, poticati nacionalne istraživačke institute i nevladine organizacije koji istražuju totalitarizme, postaviti spomenik žrtvama u Bruxellesu, promovirati studije o totalitarizmima, skupljati sjećanja žrtava, osnovati zajedničku europsku istraživačku instituciju i davati poticaje obrazovnim i kulturnim inicijativama.

Za uspjeh europskoga pomirbenoga procesa ključni su, dakle, pomaci na području politike, prava, obrazovanja, povijesti te također na područjima koji se tiču privatnog života svakog pojedinca. Pri tome mislim na jačanje snošljivosti i kulture međusobnog oprosta. Važno je traženje odgovora na pitanje o europskom identitetu te daljnje razmišljanje o ljudskim pravima, slobodi i demokraciji kao temeljnim vrijednostima europske civilizacije. To je neprekidan izazov. Europa se temelji na kulturnoj raznolikosti, a sva njezina povijesna iskustva potrebno je integrirati. Pri tome imamo pravo očekivati da se ključni događaji i procesi slično vrednuju.

Konsenzus europske politike o tragičnim stranama europske povijesti iznimno je važan kako se genocid, zločini protiv čovječnosti i kršenje ljudskih prava ne bi ponavljali. Zbog budućnosti treba se oduprijeti rastućoj kulturi zaborava. Treba spriječiti gubitak povijesnog sjećanja. Sačuva li se sjećanje ne će biti moguće tvrditi da su Staljin, Hitler, Mussolini i Tito pozitivne osobe europske povijesti 20. stoljeća. Ne će biti moguće pozitivno ocijeniti holokaust, komunističke koncentracijske logore, pogubljenja bez suđenja itd. Osnovne elemente povijesti treba jednako ocijeniti, bez obzira na različitu kulturnu, etničku, vjersku, rasnu, političku i kakvu drugu uvjetovanost i pripadnost. Samo zajedničko vrednovanje povijesnih međaša može dovesti do međusobnog razumijevanja i pomirbe. Mlada generacija mora spoznati da nema naše zajedničke budućnosti bez prepoznavanja zajedničke prošlosti.

Zaključujem mišlju da su zaborav i lažno prikazivanje opasni za demokraciju. Ako ignoriramo prošlost, sigurno ne razumijemo sadašnjost. Budućnost demokracije je naime ovisna o prošlosti. Prošlost neprekidno djeluje na sadašnjost, a demokracija i njene stečevine, koje nam se možda čine bezvremenskima, u stvarnosti su krhke. Posebno veliku odgovornost za budućnost demokracije nose oni narodi koji nažalost imaju velika iskustva s totalitarizmima a premalo iskustva s demokracijom.

 

 

 

Sa slovenskog prevela: Polona Jurinić

Hrvoje Hitrec

Gospođe i gospodo,

okupili smo se danas po tko zna koji put da prosvjedujemo protiv ove sablazni, protiv naziva ovoga lijepog trga po zločincu uz čije ime na ploči stoji njegov vojni čin, maršal. Poruka je to svih režima, od komunističkoga do kvazidemokratskih u samostalnoj hrvatskoj državi da nazivom odaju počast prvenstveno vođi jugoslavenske vojske. Vođi one vojske koja je zavila u crno stotine i stotine tisuća hrvatskih obitelji, vojsci koja je bila udarna šaka komunističke revolucije i ostavila krvav trag ubijanjem civila i zarobljenih vojnika u ratu i porać.

Ta je vojska bila i izvor represivnoga aparata koji je pod raznim imenima djelovao za sve vrijeme komunističke diktature, a djeluje u nekim oblicima i danas. Upravo je naziv ovoga trga dokaz da se ta jugoslavenska sablast i nadalje nalazi tu, u Hrvatskoj, u vlasti i institucijama. Tvrdoglavo i naizgled paradoksalno opiranje promjeni naziva po komunističkom diktatoru, poruka je Hrvatima da usprkos samostalnoj državi političko-medijska jugoslavenska mreža i nadalje drži ovu nesretnu zemlju u raljama prošlosti jer se nada da još nije sve izgubljeno i da bi se Jugoslavija u bilo kojem obliku mogla vratiti.

SramotaProtiv naziva nisu samo oni koji su izgubili svoje najbliže u crvenom teroru, nego i svaki normalan čovjek kojemu je jasno da je riječ o civilizacijskoj sramoti, da je nemoguće, da je užasno i neshvatljivo imati trg u glavnom hrvatskom gradu, nazvan po najvećem ubojici Hrvata u cjelokupnoj našoj povijesti.A ono što još jedino veže nostalgičnu uspomenu i projekt za budućnost jest upravo Tito, simbol jugoslavenske naddržave i simbol nasilja nad hrvatskim narodom. Simbol najstrašnijega genocida nad hrvatskim narodom, simbol najvećega narodnog gubitka u hrvatskoj povijesti. Za sadašnji naziv ovoga trga svi su oni koji mrze hrvatsku državu i hrvatski narod.

Protiv naziva nisu samo oni koji su izgubili svoje najbliže u crvenom teroru, nego i svaki normalan čovjek kojemu je jasno da je riječ o civilizacijskoj sramoti, da je nemoguće, da je užasno i neshvatljivo imati trg u glavnom hrvatskom gradu, nazvan po najvećem ubojici Hrvata u cjelokupnoj našoj povijesti.

Gospođe i gospodo, što mi to čitamo o Titu svih ovih godina? Da je bio veliki ljubavnik, da je volio gledati filmove, da je bio veliki lovac i slične feljtone koji nastoje na estradizaciji velikoga vođe, ponešto čitamo i o međuratnim godinama kada je kao Staljinov đak eliminirao svoje konkurente, no o zločinima se govori malo ili nimalo u tiskovinama i elektroničkim medijima. Ali zato postoje knjige, već cijela biblioteka o komunističkim zločinima, postoje svjedočanstva preživjelih na Bleiburgu i Križnim putovima, postoje svjedočanstva i iz partizanskih redova, postoje svjedočanstva engleskih vojnika i časnika.

Postoji točni itinerer kretanja Josipa Broza u vrijeme zločina, uvijek u blizini mjesta gdje su ubijani Hrvati, zarobljeni vojnici, civili, žene i djeca, strijeljani, zaklani ili ugušeni u stotinama i stotinama hudih jama po Sloveniji, Hrvatskoj i drugdje. Postoje rang-liste najvećih zločinaca 20. stoljeća iz stranih, ozbiljnih izvora u demokratskim državama, liste na kojima Tito zauzima vrlo visoko mjesto. Postoje sjećanja i svjedočenja Zagrepčana o mnogim mjestima u gradu i okolici gdje su komunisti ubijali Hrvate, ali i tu se – čim budu nađena grobišta - odjednom zašuti, kao što se zašutjelo oko Hude jame.

Nema političke volje da se dovrši dekomunizacija, da se poštuju europske rezolucije, da još živi krvnici budu suđeni a mrtvi ostanu imenom i prezimenom zapisani u povjesnici i udžbenicima kao zločinci, nema volje da se prekine kultura nekažnjavanja zločina nad Hrvatima, valjda po onoj staroj i stalnoj navadi da se hrvatske smrti ne računaju.

VoljaNema političke volje da se dovrši dekomunizacija, da se poštuju europske rezolucije, da još živi krvnici budu suđeni a mrtvi ostanu imenom i prezimenom zapisani u povjesnici i udžbenicima kao zločinci, nema volje da se prekine kultura nekažnjavanja zločina nad Hrvatima, valjda po onoj staroj i stalnoj navadi da se hrvatske smrti ne računaju.Po toj zluradosti i ignoriranju Hrvatska se ukazuje kao posljednja komunistička država u Europi. I tako će biti sve dok ne postavimo stvari na svoje mjesto i promijenimo naziv ovoga trga te tako dokažemo da smo napokon sazreli kao narod i kao demokratsko društvo. Dosta je te bijedne floskule da se jedan totalitarni sustav drži manje opasnim i zločinačkim. Svi su oni isti. Ni jednom nositelju ili pristaši bilo kojega totalitarnog sustava ne može se dati ulica ili trg, ni u Zagrebu ni nigdje u Hrvatskoj.

I ne može se ta odluka očekivati od Gradske skupštine niti je to uopće razina na kojoj se rješavaju krupna nacionalna pitanja, a ova sablazan s trgom to svakako jest. Ovo pitanje treba riješiti Hrvatski sabor donošenjem zakona koji će i sadašnje ime ovoga trga učiniti nezakonitim, i sve slične nazive po totalitarnim silnicima svake vrste. Naravno da to ne će učiniti ovaj sastav Sabora sa saborskom većinom u kojoj dobar dio – kao i cijela nenarodna Vlada - i dalje njeguje nježne uspomene na zatornika hrvatskoga naroda, ali vrijeme ove vlasti je na izmaku.

Na predizbornim skupovima trebat će kandidatima za Sabor postaviti nagradno pitanje o imenu zagrebačkoga trga, pa ako odgovore kako narod traži, dati im potporu, a one druge zauvijek razvlastiti. Ovo je Zagreb, ovo je naš grad, glavni grad hrvatske kulture, grad ljudi koji u najvećoj većini poštuju univerzalne čovječanske vrijednosti i zato je uvreda Zagrepčanima, uvreda Hrvatima, uvreda Hrvatskoj da trg nosi ime komunističkoga silnika kojemu je sloboda pojedinca i naroda, a posebno hrvatskoga naroda, bila strana i nezamisliva poput uzvodnoga toka rijeke.

Po mnogočemu je ovo naše današnje okupljanje prijelomno. Ako se zadnji put okupljamo na trgu, ako znači dogodine u ovo vrijeme više ne bude zločinačke ploče, značit će to da su iz Hrvatske ZagrebOvo je Zagreb, ovo je naš grad, glavni grad hrvatske kulture, grad ljudi koji u najvećoj većini poštuju univerzalne čovječanske vrijednosti i zato je uvreda Zagrepčanima, uvreda Hrvatima, uvreda Hrvatskoj da trg nosi ime komunističkoga silnika kojemu je sloboda pojedinca i naroda, a posebno hrvatskoga naroda, bila strana i nezamisliva poput uzvodnoga toka rijeke.zauvijek protjerane sablasti komunizma i jugoslavenstva koje nije drugo do eufemizam za velikosrpstvo.

Ako ovo nije zadnji put, onda će to značiti da su jugoslavenski nacionalisti nadvladali otpor hrvatskoga naroda i da nas usprkos europskim integracijama ili čak uz njihovu namjernu ili nenamjernu pomoć, crvena klatež odvodi u jugoslavenske integracije, na kojoj se ideji – dok mi ovdje stojimo - zdušno radi na Pantovčaku i trgu sv. Marka, uz pomoć poznate ideološke represije i utjerivanje straha koji još ionako postoji u kostima živih naših suvremenika.

Kosti onih koji su poubijani u krvavim komunističkim orgijama ne poznaju više strah, samo čuđenje i prijezir prema potomcima koji u vlastitoj hrvatskoj državi imaju trg maršala Tita, naredbodavca masovih zločina nad Hrvatima.

Gospođe i gospodo, ovih svibanjskih dana 1945. Zagreb i Zagrepčani nisu oslobođeni, nego su pali u ropstvo novoga, krvoločnoga totalitarnog sustava koji je za mnoga desetljeća zaustavio mogućnost demokratskoga razvitka našega grada i domovine.

Pa i kada smo do krhke demokracije i samostalnosti ipak došli, kada smo očuvali državu zahvaljujući hrvatskim braniteljima, kada Hrvatska vojska nije završila na Bleiburgu nego u trijumfu, kada smo u veličanstvenoj rekonkvisti svladali jugoslavensku vojsku s crvenom zvijezdom – i tada su na naše zaprepaštenje ljubitelji Josipa Broza, peta kolona i neodgovorni političari našli načina da sačuvaju ime ovoga trga.

No sada je dosta! Dosta je ove neprirodne remisije! Dosta je ponižavanja žrtve i uzdizanja krvnika! Titu je mjesto u albumu zločinaca, a ne na zagrebačkom trgu hrvatske znanosti i kulture. Živjela Hrvatska.

Hrvoje Hitrec

Zvjezdana Znidarčić Begović, Ksaverska 35a, Zagreb;

KRUG ZA TRG , 4. svibnja 2013. g.

__________________________________________________________________________________

Dragi prijatelji, dragi supatnici !

ovako vas želim danas pozdraviti, ovdje na najljepšem trgu hrvatske metropole, na najljepšem hrvatskom trgu, koji po svom simboličnom sadržaju objedinjuje: život, znanost i umjetnost - pred Zdencem života, kao simbolom svih životnih radosti, pred Hrvatskim sveučilištem, kao temeljem humanističkog razvoja znanstvene misli i formiranja novih hrvatskih naraštaja, pred Hrvatskim kazalištem, kao simbolom prostora slobode i kreativnosti

Nažalost, još dan danas, nakon 23 godine od stvaranja slobodne i samostalne hrvatske države ime ovoga trga još uvijek u sebi simbolizira: zatiranje života, zatiranje slobodne misli i formiranja novih hrvatskih naraštaja, te zatiranje svake kreativnosti u najširem smislu.

Jer, ime Maršala Tita u sebi sadrži ne samo pomisao na komunističku diktaturu, već realnost postojanja logora i tamnica, proživljenost progona i likvidacija, te istinu o zločinu protiv čovječnosti i genocid koji je, režim maršala Tita, počinio s predumišljajem.

Gradski kroničar će jednog dana napisati:

Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine dana 8. prosinca 2011.g. (uoči dana ljudskih prava – koja simbolika!) jednoglasno je odbio prijedlog za promjenu naziva Trga maršala Tita, uz obrazloženje da je taj zahtjev neprimjeren, čak i nepristojan s obzirom na Titove zasluge u antifašističkoj borbi i stvaranju temelja za uspostavu hrvatske države.

Koji cinizam, koja simbolika!

Da, Titove zasluge postoje: za sve križne putove i Bleiburg, za sve Gole otoke, Stare Gradiške i Požege, za sve progone hrvatskih sveučilištaraca, kao i onih koji su se borili za opstojnost hrvatskog jezika, za sve privredne reforme koje su rezultirale egzodusom hrvatskog naroda u pečalbu.

Povjesničari će reći, što je Tito i titoizam učinio hrvatskom narodu u dvadesetom stoljeću, i to će ostati zapisano budućim generacijama, ali, na nama je da danas svjedočimo kako je to bilo u životu svakog hrvatskog pojedinca koji je proživio Titovu eru, kako se ne bi moglo ponovno dogoditi da se u slobodnoj hrvatskoj državi, u slobodno izabranoj vlasti, u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, jednoglasno ne priznaje: tko je bio Tito u životu hrvatskog naroda.

Da, on je stvorio temelje za uspostavu države, ali ne hrvatske države kako se to navodi u obrazloženju SDP-ova odbijanja zahtjeva za preimenovanje Trga, već je stvorio temelje za uspostavu AVNOJ-evske države, koja je odredila okvir svoga ponašanja nedvosmisleno iskazanim postulatom Moše Pijade, još na prvom zasjedanju AVNOJ-a u studenom 1942.g. u Bihaću, kada je rekao: Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga, mi moramo da palimo. Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji posjeduje kuću, zemlju, stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere. Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira.

Tako je govorio ideolog Titovog režima. Tako je Titov režim i živio.

Da, radi provedbe u život ovakvog postulata Titove države, vršeni su progoni, vršene su likvidacije, oduzimana je imovina, uništena je sloboda svakog stvaranja i pokušavala se uništiti sloboda misli, a to se danas želi nazvati zaslugama.

Zasluge su Titova režima: da u hrvatskom martirologiju XX. stoljeća postoje upisana imena više stotina Bogu posvećenih osoba, koje su, samo zato što su bili uz Boga i narod, mučeničkom smrću i likvidirani.

Zasluge su Titova režima: da su tisuće i tisuće nevinih žrtava životima platili uspostavu te države koja je za sebe rekla, da je smrtni neprijatelj svakog blagostanja, reda i mira!

Zasluge su Titova režima: da pripadamo generaciji kojoj su prva životna sjećanja vezana za progone UDBE, hapšenja, nepoznavanje očeva koji su bez suđenja živote provodili u Titovim samicama.

Da, Titov režim je takovo svoje postupanje provodio do samog svoga kraja. Nikada nije promijenjena njegova ćud

Nisu stoga istinite tvrdnje titoista da je stvaranjem samoupravnog socijalizma Tito dao komunizmu ljudsko lice. Naprotiv, u posljednjem desetljeću svoga života Tito je sa ovog trga, iz sjedišta Hrvatskog sveučilišta, generaciju sveučilištaraca otjerao na robiju.

Tada i u tom, tzv. samoupravnom socijalizmu, i to sve u ime teorije klasne borbe i principa diktature proletarijata, a sve to isključivo i radi eliminacije ljudi opasnih za izgradnju tog društva.

Sve je to prepoznala i Europa, i to jasno izrazila u Rezoluciji Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina. Europa, u koju ulazimo za koji dan, iskazala je potrebu objektivne provjere što se dogodilo u totalitarnim komunističkim režimima koji su vladali. Skupština Europskog parlamenta smatra i prihvaća da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima zaslužuju sućut, zaslužuju priznanje za svoje patnje.

Ta Europa, smatra i prihvaća, da pad komunističkih režima, treba biti popraćen međunarodnom istragom zločina koji su počinjeni. Jer, u suprotnom, vrlo je niska svijest javnosti o počinjenim zločinima, a samo svjesnost o počinjenim zločinima realan je preduvjet da se izbjegnu u budućnosti.

Moralna je stoga obaveza po Rezoluciji Vijeća Europe od 25. siječnja 2006. da se objektivno provjere, dokumentiraju i istraže zločini komunizma, koji su bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava, kolektivnim i pojedinačnim ubojstvima, mučenjima i prisilnim radom, povredama slobode savjesti, misli i izražavanja.

Nažalost, hrvatski vladajući sustav, jer je protkan bivšim komunističkim kadrovima, privrženim komunističkom poimanju vladanja, nije poduzeo ništa da se izvrši ta obveza iz Rezolucije 1481 Vijeća Europe.

Zato, nije iznenađujuće, da nakon dvadeset godina postojanja u krvi stvorene, slobodne samostalne Republike Hrvatske, odbor gradske skupštine njezine Metropole, jednoglasno odbacuje zahtjev za skidanje imena Tita sa ovog najljepšeg Trga.

Nije to samo vrijeđanje žrtava i izigravanje demokracije i prava i slobode. To je više od toga, to je falsificiranje povijesti. Jer, grijeh neiznošenja istine je grijeh prema povijesti, prema budućim hrvatskim naraštajima, koji bi se ovdje, na hrvatskom sveučilištu, trebali formirati na istini i za istinu.

A istina je ta, da je jugoslavenski komunistički režim svrstan među megaubojice 20. stoljeća! Da je Titov režim odnio preko milijun života. Da je po tom podatku deveti na listi svjetskih diktatora – svjetskih ubojica 20. stoljeća.

Zar smo stvarno prisiljeni, ime tog diktatora, svaki puta izgovarati, kada govorimo o sjedištu Hrvatskog sveučilišta, kada govorimo o sjedištu Pravnog fakulteta, kada govorimo o sjedištu Hrvatskog kazališta, muzeja, škola, akademija.

Nemojmo to dopustiti!

Protestirajmo, tražimo, govorimo istinu o Titovoj diktaturi, mijenjajmo vlast.

To smo dužni za buduće naraštaje.

Prof. dr. sc. Ivo Banac

  1. svibnja 2012.

Zašto protiv Trga maršala Tita?

Danas ne želim govoriti o Titu. Govorit ću o samo o tomu što javne počasti Titu, preostale iz njegova izgubljenog vremena, govore o nama danas i ovdje.

Hrvatska politička elita, uz rijetke izuzetke, proizvod je Titova vremena. Ne samo zato što su ti ljudi uglavnom stasali u razdoblju Titove diktature ili u desetljeću raspada diktature nakon Tita, nego zato što se do 1990. godine nikada nisu mogli javno opredijeliti za demokraciju. Međunarodni kolaps komunizma i pritisci iz samog društva prisilili su diktaturu na povlačenje, ali zdanje diktature nikad nije bilo razoreno kamen po kamen. Naša poslijetitovska i poslijejugoslavenska Hrvatska stoga je sazdana na kompromisan način, uz prešutni dogovor da se o nekim stvarima uopće ne razgovara.

Taj dogovor je dugo poštovan – toliko dugo koliko su nositelji Titova režima pazili da na sebe ne svraćaju pozornost, dok su se krili u strahu od odmazde. Govorim ne samo o poznatim imenima nego o kotačićima aparata diktature – sitnim žbirima i utjerivačima straha. Ali oni su se uzoholili. Iskoristili su teškoće našeg demokratskog poretka, koji, kao svaki demokratski poredak, pati od mnoštva nedostataka, da bi počeli dokazivati prednosti Titova razdoblja, čak prednosti Jugoslavije. A budući da su sami svijesni da takvih prednosti i nije bilo – osim za glavešine, pokušavaju nam dokazati da Hrvatske ne bi bilo bez Tita, da je Hrvatska nezamisliva bez Tita, da je sve prije Tita prapovijest i srednji vijek. Da bi to dokazali sve titovsko su proglasili antifašističkim, pa su stoga svi oni što su okusili i osporavali Titovu diktaturu, logore i tamnice, likvidacije i progone, po logici stvari ništa nego fašisti i neprijatelji ovog naroda. Tko razuman može vjerovati takvim objedima? Mi smo samo svjedoci stradanja ove zemlje, koja se još nije oporavila od straha, tako tipična za Titovo razdoblje. Mi svjedočimo da je titoizam zatirao ljudska prava i ljudsko dostojanstvo.

Što znači pristati na slavljenje straha? Što znači štovanje progonitelja? Što predstavlja kult rušitelja slobode i nacionalne pripadnosti? Sve je to zapravo vrhunsko poricanje sebe i vlastite posebnosti, svojih prava i svojih traženja. Vrhunac je to hrvatske samomržnje, sluganskog mentaliteta i nihilizma. Jedno je biti zaveden, a nešto sasvim drugo ustrajati u neispunjenoj i izdanoj vjeri. Jedno je biti ponižen, a nešto sasvim drugo tražiti neporecive razloge za takvo stanje. Jedno je biti u krivu, a nešto sasvim drugo ustrajno dokazivati da je sam izvor zablude neupitno dobro.

Tito je simbol svih poraza nekoliko hrvatskih generacija. Njegova je direktiva omogućila Bleiburg i križne putove, likvidacije razoružanih zarobljenika i odbjeglih civila, žena i djece. On je potpisao onih 750 jama evidentiranih u Hrvatskoj, 650 u Sloveniji, 120 u Bosni i Hercegovini, te tko zna koliko drugih od Tise do Vardara. Njegovo je ime resilo jedini novi logor jugoslavenske diktature: Goli Otok, mučilište što ga se s goebbelsovskim cinizmom predstavljalo kao „slobodu okruženu morem“. Njegov je ključ zatvarao ćelije Stare Gradiške, Lepoglave, Zenice, Mitrovice, gdje su godinama robijali najhrabriji pripadnici našeg naroda. Njegov je humanizam sprovodio klasnu diskriminaciju, uništavao vjeru u Boga, progonio svećenike, branio pristup vjerskom odgoju. Njegovo je pravo otimalo posjede vlasnika i narodno dobro općenito. Njegova je pravda proizvodila tužitelje i suce specijalizirane za nepravdu. Njegova je „radnička vlast“, njegovo je samoupravljanje i propalo gospodarstvo izvozilo stotine tisuća radnika na rad u tuđinu. Njegova je „svijetla budućnost“ stvarala planirano zaostajanje, korupciju i nerazvijenost. Njegovo je nesvrstavanje odrezalo Hrvatsku od zapadnog svijeta, kojemu je oduvijek pripadala. Njegova je nacionalna ravnopravnost bacila hrvatstvo u ilegalu, raspustila Maticu hrvatsku, dovodila u pitanje posebnost hrvatskog jezika, cenzurirala najbolje hrvatske autore, pisce i znanstvenike, propisivala mjeru naše pripadnosti i odbijala i samu pomisao da bi Hrvatska mogla biti samostalna, neovisna i svoja. Pristajati uz ovakav registar tiranije ravno je samouništenju. Moramo sprati ovaj biljeg srama i potiranja ljudskih prava i sloboda s jednog od najljepših trgova našeg Zagreba i gdje god se to ime pojavljuje diljem naše domovine.

Tražimo promjenu imena ovog Trga!

Tražimo odgovornost naših vlasti – državnih, gradskih, lokalnih – u suzbijanju svih tragova diktature i neslobode što su unakazili živote hrvatskih naraštaja!

Tražimo sučeljavanje sa svim ostacima titoizma – u javnom životu, znanosti, kulturi; prestanak marginaliziranja hrvatske borbe za samostalnost i slobodu, za ljudska prava i povijesnu istinu; tražimo konac titoističkog i jugoslavenskog pranja mozgova, što je stvarni sadržaj razglašene priče o povijesnom revizionizmu!

Hrvatska neće biti slobodna i svoja dok se ovaj posao ne obavi, kolikogod to našem predsjedniku, premijeru, te vrlo utjecajnom dijelu političke elite bilo neugodno. Borba za slobodu i demokraciju neraskidivo je vezana uz detitoizaciju, jer je titoizam model za sve recentne primjere autoritarne vlasti!

Rastat ćemo se u miru, a ovdje ćemo se okupljati u još većem broju dok dva politička brežuljka i gradska vijećnica ne čuju i ne prihvate naša traženja. Budite ponosni što ste se unatoč provokacijama i nerazumijevanju okupili oko ovog cilja! Doviđenja do idućeg Kruga!

Građanska inicijativa Krug za trg

Koordinacijski odbor: Ante Beljo, Zdravka Bušić, Anđa Lovrić, Cika Mikolčić, Josip Miljak, Maja Runje, Radovan Slade-Šilović, Eduard Spahić, Maja Šovagović, Smiljana Šunde, Željko Tomašević, Zorka Zane, Željka Znidarčić

OTVORENO PISMO KRUGA ZA TRG ODBORU ZA IMENOVANJE NASELJA, ULICA I TRGOVA SKUPŠTINE GRADA ZAGREBA

u povodu odbijanja Prijedloga za promjenu imena Trga maršala Tita,

priopćenog putem medija 08. 12. 2011.

Poštovani gospodine Knezoviću, gospodine Makoviću, gospođo Mlinar Horvat,

Frane Tente je osamnaestogodišnji splitski gimnazijalac koji je zbog riječi bio zatvoren u Lepoglavi, a Vjekoslav Balin šibenski student koji je, isto zbog riječi, kaznu izdržavao u Staroj Gradiški. Franu je upravitelj kaznionice Josip Špiranec, kojemu je nadređeni bio Josip Manolić, polugologa u prosincu 1948. u okovima držao u samici bez prozora dok nije umro, a Vjekoslava su stražari pod vodstvom zapovjednika Marka Kozarca 14. 7. 1965. udarali šipkama do sakaćenja i smrti. Među našim članovima su danas Franina i Vjekoslavova braća, nećaci i nećakinje, a također i izravni svjedoci. Dobro se sjećaju Titova vremena.

Pripadamo obiteljima koje su drhtale u četiri ujutro zbog zvona na vratima.

Ne impresionira nas vaše mahanje komunističkim antifašizmom – tko još u svijetu osim komunista pojam koristi! - a još manje vaše dijeljenje Tita na dva dijela, na zli i na dobri dio. Što se Titovih zasluga za samostalnu hrvatsku državu tiče, o kojima govorite, mnoge ljude služi sjećanje na pendrek za hrvatsku pjesmu u gostionici.

Zanimaju nas demokrati i ljudi sposobni za savjest i solidarnost. Moral je jedan. Bleiburg nije „tragični događaj iz 1945.,“ nego ubijanje ljudi s imenom i prezimenom. Žrtve su popisane, mada tek dijelom, u mjesnim žrtvoslovima. Onaj koji je u jamu u Teznom u Sloveniji poslije rata gurnuo dvadesetgodišnjeg Antu Kujundžića iz Ivanbegovine kraj Imotskog je ubojica. Njegov zapovjednik još i više.

Ima li Hrvatska danas važnijih problema? Ima i postignuća i problema. Nama je važan ovaj. Dopušta da se trauma koja je obilježila biografije mnogih hrvatskih obitelji prenese na sljedeće pokoljenje. A očito je važan i vama kad tako uporno branite Titov trg.

Vidimo da uvažavanje ljudskog dostojanstva u današnjem svijetu zadobiva prevlast. Na europskim trgovima bit će vremenom – pa i usprkos vašoj „jednoglasnoj odluci“ protiv petstotina potpisa sveučilišnih profesora i umjetnika u zahtjevu koji ste odbili - sve manje i manje imena zatiratelja ljudskih života i ljudskih prava.

Zagreb, 11. prosinca 2011.                                   Za Krug za trg

Maja Runje, koordinatorica

Tel. 4668137, 091/ 9578969, 098/ 1726143

HINA, Zagreb, 8. prosinca 2011.

Odbijen prijedlog preimenovanja zagrebačkog Trga maršala Tita

Odbor za imenovanja naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine jednoglasno je danas odbio prijedlog promjene naziva trga maršala Tita Građanske inicijative "Krug za trg", Također je odbio prijedlog Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO) te i prijedlog rektorata zagrebačkog Sveučilišta.

U obrazloženju se navodi da bi to bilo neprimjereno s obzirom na Titov doprinos u svrstavanju Hrvatske na pobjedničku stranu u borbi protiv fašizma i jer su uz antifašizam i donošenje Ustava SFRJ iz 1974. stvoreni temelji uspostave samostalne hrvatske države.

Predsjednik odbora Marin Knezović (SDP) je navodeći Titove zasluge u narodnooslobodilačkoj i antifašističkoj borbi i stvaranju temelja za uspostavu hrvatske države posebno istaknuo da time ne želi umanjiti odgovornost za komunističke zločine iz Drugog svjetskog rata. Napomenuo je da ni HDZ, koji je obnašao vlast u Zagrebu i državi, nije mijenjao ime trgu maršala Tita.

Član odbora, nezavisni zastupnik Zvonko Maković kazao je kako trg već 64 godine nosi ime maršala Tita koji je svrstao Hrvatsku na pobjedničku stranu u borbi protiv fašizma i objedinio antifašističke snage. Na temelju antifašizma, uz donošenje Ustava iz 1974. uspostavljena je samostalna hrvatske država, podsjetio je.

Maković je također podsjetio na Titovu ulogu u suprotstavljanju Staljinovom totalitarističkom režimu 1948. i usprotivio se da se Tita zbog tragičnih događaja 1945. kvalificira kao ratnog zločinca. Stoga oduzimanje naziva Trga maršala Tita zbog njegovih brojnih zasluga smatra nepristojnim i napominje da se to pitanje ponavlja oko svakih izbora parlamentarnih, predsjedničkih ili lokalnih. Također je rekao da ni HDZ ni prvi hrvatski predsjednik i povjesničar dr. Franjo Tuđman nije podržao promjenu naziva tog trga.

Članica odbora Ivana Mlinar Horvat (SDP) istaknula je da je istraživanje internetskog portala zagrabancija i tv postaje Jabuka provedeno na tisuću ispitanika pokazalo da njih 57 posto želi Titov trg u gradu, te da inicijativa za promjenom naziva koju je Građanskoj inicijativi „Krug za trg“ potpisalo 500 uglednika jest legitimna, ali ne i presudna. Također je navela kako odbor ima načelan stav da se ne mijenjaju nazivlja pa tako nije podržao ni promjenu naziva Avenije Gojka Šuška.

(Hina) xdm yrkor

KRUG ZA TRG

Građanska inicijativa za Hrvatsku bez totalitarističke simbolike

Koordinacijski odbor: Ante Beljo; mr. sc. Zdravka Bušić; Anđa Lovrić, prof.; Cika Mikolčić, prof.; Josip Miljak; Maja Runje, prof.; Radovan Slade-Šilović, dipl. ing.; Eduard Spahić; Maja Šovagović, prof.; Smiljana Šunde, novinarka; Željko Tomašević, dipl. prav.; mr. sc. Zorka Zane; dr. sc. Željka Znidarčić

i

PRIDRUŽENI JAVNI DJELATNICI

akademik Slaven Barišić; akademik Josip Bratulić; odvjetnik Krešimir Krsnik; prof. dr. sc. Slaven Letica; mr. sc. Jakov Radovčić; prof. dr. sc. Ivan Rogić; mr. sc. Miroslav Rožić; Igor Zidić, književnik

Masarykova 22

10 000 Zagreb                                                                                              12. listopada 2011.

 

                                                                    GRADSKA SKUPŠTINA GRADA ZAGREBA

                                                                     SVETOG ĆIRILA I METODA 5  

                                                                    10 000 ZAGREB

Predmet: Zahtjev za promjenu imena Trga maršala Tita

Z A H T J E V

Tražimo da Gradska skupština Grada Zagreba neodložno provede postupak kojim će se Trgu maršala Tita promijeniti ime u Kazališni trg.

Pozivamo se na sva dosadašnja obrazloženja.

Prilažemo predstavku koju je potpisalo petsto uglednih sugrađana – sveučilišnih profesora, znanstvenika, gospodarstvenika, umjetnika te crkvenih dostojanstvenika – koji svojim potpisom potkrijepljuju nužnost i značaj promjene.

Maja Runje

Koordinatorica Kruga za trg

Na znanje:

Predsjedniku Sabora Republike Hrvatske

Predsjedniku Države Republike Hrvatske

Predsjednici Vlade Republike Hrvatske

Gradonačelniku Grada Zagreba

 

Zahtjev svojim potpisom podupiru:

 

Antun ABRAMOVIĆ, prof. povijesti, publicist, predavač, UA
doc. dr. sc. Marko ALERIĆ, jezikoslovac
Ingeborg APELT, glumica
Božidar ALIĆ, glumac
akademik Ivan ARALICA, književnik
prof. dr. sc. Mato ARTUKOVIĆ, povjesničar
prof. Dubravka BABIĆ, akad. slikarica i grafičarka, ALU
dr. sc. Silvija BABIĆ, viša arhivistica, Hrvatski državni arhiv
akademik Stjepan BABIĆ, jezikoslovac
prof. dr. sc. fra Anđelko BADURINA, svećenik, povjesničar umjetnosti, FF
mr. sc. fra Vlatko BADURINA, svećenik, dipl. psiholog
Vidoslav BAGUR, prof., folklorist, koreograf
Mirsad BAKŠIĆ, odvjetnik, publicist
prof. dr. sc. Ivo BANAC, povjesničar
prim. dr. med. Stjepan BANIĆ, liječnik, spec. interne medicine
prim. dr. med. Ante BARADA, liječnik, spec. neurologije
Marija BARBARIĆ-FANUKO, književnica
prof. dr. sc. fra Josip BARIČEVIĆ, svećenik, religijski pedagog, TF
dr. sc. Nikica BARIĆ, povjesničar, Hrvatski institut za povijest
Jadranko BARIŠIĆ, dr. med., liječnik, spec. kirurgije
dr. sc. Neven BARIŠIĆ, fizičar, Sveučilište Minneapolis, Minneapolis, SAD
dr. sc. Osor BARIŠIĆ, fizičar, Institut za fiziku
prof. Petar BARIŠIĆ akademski kipar, ALU
Josip BARLEK, prof. etnologije, viši kustos, Etnografski muzej
msgr. dr. sc. Juraj BATELJA, svećenik, postulator kauze bl. Alojzija Stepinca, kanonik PK-a
Ante BATINOVIĆ, novinar, urednik
prof. dr. sc. Mario BAUER, veterinar
prof. dr. sc. Zlatko BEGONJA, povjesničar
Damir BEGOVIĆ, dipl. ing. strojarstva, konzultant u gospodarstvu
Mia BEGOVIĆ, glumica
prof. dr. Mladen BEGOVIĆ, dipl. ing. elektrotehnike
mr. sc. Ivan BEKAVAC, prof. filozofije i komparativne književnosti, publicist
dr. sc. Mirko BELAK, dipl. ing. geologije
Silvija BENKOVIĆ, književnica
mr. sc. Vladimir BERGMAN, odvjetnik
prof. dr. sc. Mijo BERGOVEC, liječnik, spec. kardiologije
prof. sr. sc. Vladimir BERMANEC, dipl. ing. geologije, PMF, član suradnik HAZU-a
Milan BEŠLIĆ, prof. povijesti umjetnosti, likovni kritičar
prof. dr. sc. Ivan BEUS, liječnik, spec. infektologije
mr. sc. Nikica BIĆANIĆ, prof. filozofije
prof. Josip BIFFEL, akademski slikar
Tomislav Marijan BILOSNIĆ, prof., filolog, književnik, slikar, umjetnički fotograf
Drina BLAŽEKOVIĆ SOJČIĆ, dr. med., liječnica, spec. anesteziologije
Miroslav BLAŽEVIĆ, nogometni trener
mr. sc. Hvalimira BLEDŠNAJDER, akademska glazbenica - orguljašica
prof. Peruško BOGDANIĆ, akademski kipar, ALU
biskup dr. sc. Mile BOGOVIĆ, ordinarij Gospićko –senjske biskupije, povjesničar
Gojko BORIĆ, novinar, publicist, Köln, Njemačka
Hrvoje BOŠNJAK, likovni umjetnik
Kruno BOŠNJAK, akademski kipar
Ivan BOŽIĆEVIĆ, književnik i književni kritičar
dr. sc. Srećko BOŽIČEVIĆ, dipl. ing. geologije
prof. dr. sc. Vlasta BRADAMANTE, liječnica, predstojnica katedere za farmakologiju, MF
dr. sc. Marijan BRAJINOVIĆ, slavist, Beč, Austrija
Zdenka BRAUN, ugosteteljstvo Charlie, poduzetnica
Mirela BREKALO-POPOVIĆ, glumica
Lukrecija BREŠKOVIĆ, glumica i pjevačica
Zdravko BRKIĆ, akademski kipar, stručni suradnik ALU
prof. dr. sc. Jasminka BRNJAS KRALJEVIĆ, liječnica, spec. biomedicine
prof. dr. sc. Dunja BROZOVIĆ, kroatistica, ravnateljica HIJJ-a, članica suradnica HAZU-a
prof. dr. sc. Zdravko BRZOVIĆ, liječnik, spec. neurokirurgije
akademik Boris BUĆAN, akademski slikar
Dražen BUDIŠA, prof. filozofije i sociologije
dr. sc. Zlatko BUJAN, liječnik, spec. anesteziologije i intenzivne medicine
prim. dr. sc. Vladimir BUJANOVIĆ, liječnik, spec. pedijatrije
doc. dr. sc. Drago BUNETA, liječnik, spec. pedijatrije
doc. Tomislav BUNTAK, akademski slikar , ALU
Ferdo BUŠIĆ, prof. hrvatskog i filozofije, u Jugoslaviji: politički zatvorenik
mr. sc. Julienne Eden BUŠIĆ, dipl. politologinja, spisateljica
Marijan BUŠIĆ, TV urednik
prof. dr. sc. Željko BUŠIĆ, liječnik, spec. kirurgije
Boris BUZANČIĆ, glumac, prvi gradonačelnik Zagreba
prof. dr. sc. Franjo CAJNER, dipl. ing. strojarstva, FSB
dr. sc. Marija CETINIĆ, anglistica, postdoktorska istraživačica, Sveučilište Alberta, Kanada
prof. dr. Ivana CIGLAR, dr. stom., spec. endodoncije, SF
Aleksa CRNJAKOVIĆ, novinarka
Dragica CVEK-JORDAN, akademska slikarica
Nenad CVETKO, glumac
Ante CVITANOVIĆ, dipl. ekonomist, ravnatelj Parka prirode Biokovo
Branka CVITKOVIĆ, glumica, nacionalna prvakinja HNK-a
Snježana ČELAR, dr. med., liječnica, spec. infektologije
Ivan Zvonimir ČIČAK, novinar
mr. sc. Jozo ČIKEŠ, prof. sociologije, ravnatelj Pasionske baštine
prof. dr. sc. Ivan ČIZMIĆ, sociolog, zaslužni znanstvenik, IDZ Ivo Pilar
prof. dr.sc. Snježana ČOLIĆ, sociologinja
prof. dr. sc. Katica ČORKALO, kroatistica, znan. savjetnica, upraviteljica HAZU-a Vinkovci
prof. dr. sc. Ante ČUVALO, povjesničar
prof. dr. sc. Krešimir ČVRLJAK, filozof, HAZU
Ružica ĆAVAR, dr. med. i dr. stom., predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj
mr. sc. Stjepan Tvrtko ĆAVAR, dipl. ing. elektrotehnike
Jasna ĆEPIN BOGOVIĆ, dr., liječnica, spec. pedijatrije
prof. dr. sc. Josip ĆORIĆ, svećenik, KBF Split
prof. dr. sc. fra Šimun Šito ĆORIĆ, svećenik, psiholog, književnik
dr. sc. Ante ĆURKALO, dipl. ing. elektrotehnike
akademik Žarko DADIĆ, matematičar i povjesničar
mr. sc. Daria DAMIĆ BOHAČ, sveučilišna viša lektorica
akademik Stjepan DAMJANOVIĆ, filolog
prof. dr. dr. h. c. Nikola DEBELIĆ, dirigent, diplomat
Inga DEPOLO, dr. stom., načelnica Odjela za međunarodnu suradnju MZISS-a
prof. dr. sc. Danijel DEREŽIĆ, liječnik, spec. urologije
doc. Dragan DESPOT, glumac, prvak drame HNK-a, ADU
Zvonimir DESPOT, dipl. teolog, novinar
prof.. dr. sc. Đuro DEŽELIĆ, dipl. ing. kemije, diplomat
Blaženka DOBRENIĆ PRIMORAC, odvjetnica
prof. dr. sc. Goran DODIG, liječnik, spec. psihijatrije
prof. dr. sc. Slavica DODIG, dipl. ing. biokemije, spec. medicinske biokemije
dr. sc. Zdravko DOKUZOVIĆ, ing. farmacije
doc. Krešimir DOLENČIĆ, redatelj, ADU
dr. sc. Gorana DOLINER, muzikologinja, viša znanstvena savjetnica, HAZU
mr. sc. Liliana DOMIĆ, književnica i likovna kritičarka
dr. sc. Žarko DOMLJAN, povjesničar umjetnosti, prvi predsjednik Hrvatskog sabora
prof. dr. sc. Ivan DRAGIČEVIĆ, dipl. ing. geologije, RGNF
prof. Slavomir DRINKOVIĆ, akademski kipar, ALU
Zvonimir DRVAR , književnik
dr. sc. Željko DUIĆ, dipl. ing. geologije, RGNF
dr. sc. Ivan DUJMOVIĆ, geograf
Tihomir DUJMOVIĆ, dipl. pravnik, novinar
Stipe DUKIĆ, svećenik
prof. dr. sc. Antonije DULČIĆ, fizičar
Miroslava-Mira DULČIĆ, akademska slikarica
prof. dr. sc. Paula DURBEŠIĆ, dipl. ing. biologije
Ivo DUŽEVIĆ, dr.med., liječnik, spec. psihijatrije, psihoterapeut
mr. sc. Ivica ĐAKOVIĆ, prof. pedagogije
mr. sc. Marica ĐUREKOVIĆ, dipl. soc. radnica
Nikola ĐURETIĆ, književnik
Nina ERAK-SVRTAN, glumica
prof. dr. Mario ESSERT, dipl. ing. elektrotehnike, FSB
Jakša FIAMENGO, književnik, član suradnik HAZU-a
prof. dr. sc. Tomislav FILETIN, dipl. ing. strojarstva, FSB
dr. sc. Augustin FRANIĆ, dipl. ekonomist, u Jugoslaviji: politički zatvorenik
mr. sc. Milivoj FRANIĆ, dipl. ekonomist, publicist
Maja FREUNDLICH, glumica, novinarka, urednica
prof. dr. sc. Miroslav FURIĆ, fizičar, PMF
Ivan GABELICA, odvjetnik, u Jugoslaviji: politički zatvorenik
Nada GAĆEŠIĆ-LIVAKOVIĆ, glumica
dr. sc. Petar GAĆINA, liječnik, spec. interne medicine
dr. sc. Ivan GALEŠIĆ, dipl. ing. kemije
prof. Eduard GALIĆ, filmski redatelj
akademik Stipan GAMULIN, patofiziolog
dr. sc. Mladen GARAŠIĆ, hidrogeolog i speleolog
prof. Vladimir GAŠPARIĆ, akademski kipar, ALU
Osvin GAUPP, dipl. ing. elektrotehnike, poduzetnik, Baden, Švicarska
doc. dr. sc. Martinia Ira GLOGAR, dipl. ing. tekstilne tehnologije, TTF
dr. sc. Frano GLAVINA, povjesničar, arhivist, publicist
mr. sc. Ante GOJEVIĆ, liječnik, spec. kirurgije
dr. sc. Ivica GOLEC, povjesničar, znanstveni savjetnik
mr. sc.Trpimir GOLUŽA, liječnik, spec. ginekologije
mr. sc. Josip GRILEC, dipl. ing. elektrotehnike
Ivo GREGUREVIĆ, glumac, prvak drame HNK-a
Zoran GRGIĆ, glumac, prvak drame HNK-a
prof. dr. sc. Petar GRISOGONO, dipl. ing. strojarstva
mr. sc. Marko GRUBIŠIĆ, dipl. ekonomist, gospodarstvenik
prof. emeritus dr. sc. Vinko GRUBIŠIĆ, prof. hrvat., Sveučilište Waterloo, Ont., Canada
Špiro GUBERINA, glumac
prof. dr. sc. Ante GULIN, povjesničar, arheolog, upravitelj Odsjeka za povijest HAZU-a
dr. sc. Zlatko HASANBEGOVIĆ, povjesničar, znanstveni suradnik
Stjepan HERCEG, odvjetnik
Hrvoje HITREC, prof. komparatistike, književnik, scenarist, predsjednik HKV-a
mr. sc. Marijan HLAVKA, liječnik, spec. ortopedije
Đurđa HREN OBRANIĆ, dr.med., liječnica, spec. opće medicine
prof. Koraljka HRS, glumica, ADU
biskup dr. sc. Vjekoslav HUZJAK, ordinarij Bjel.- križ. biskupije, pred.Vijeća za kler HBK-a
prof. emeritus dr. sc. Ivan ILIĆ, dipl.ing elektrotehnike
Srećko ILIĆ, odvjetnik
prof. dr. sc. MIRJANA IVANČIĆ-KOŠUTA, liječnica, prof. anatomije, KF
Branko IVANDA, prof. komparatistike i filozofije, koordinaror ISVU-a, HS
Luca IVANDA, dr., liječnica, spec. školske medicine
dr. sc. Milena IVANKOVIĆ, biologinja, Institut Ruđer Bošković
mr. sc. Nenad IVANKOVIĆ, prof. filozofije, publicist
prof. dr. sc. Zlata IVANOVI HERCEG, liječnica, spec. radiologije
Milan IVKOŠIĆ, prof. komparativne književnosti, novinar
Esad JAGIĆ, književnik
dr. sc. Domagoj JAMIČIĆ, dipl. ing. geologije, znanstveni savjetnik
Stanko JANOVIĆ, dr.med., liječnik, spec. ortopedije, u Jugoslaviji: politički zatvorenik
prof. dr. sc.Tomislav JANOVIĆ, prof. filozofije, Sveučilište u Zadru
prof. dr. sc. Zvonko JANOVIĆ, dipl. ing kemije
Dražen JAPUNDŽIĆ, paleontolog, kustos, HPM
Sanja JAPUNDŽIĆ, kustosica, paleontologinja, HPM
prof. dr. sc. Vjeko Božo JARAK, svećenik, povjesničar umjetnosti, galerist
prof. dr. Zrinka JELASKA, kroatistica, prodekanica FF-a
prof. Dalibor JELAVIĆ, akademski slikar, ALU
akademik Dubravko JELČIĆ, književnik
Mato JELIĆ, glumac
doc. dr. sc. Miroslav JELIĆ, liječnik, spec. ortopedije
mr. sc. Vesna JELIĆ, prof. filozofije
prof. dr. sc. Branko JEREN, dipl. ing. elektrotehnike, bivši rektor Sveučilišta
prof. dr. sc. Tatjana JEREN, liječnica, spec. infektologije
dr. sc. fra Robert JOLIĆ, svećenik, povjesničar
mr. sc. Tomislav JONJIĆ, odvjetnik
Mladen JONKE, dipl. ing. kemije, AMAC Njemačka
prof. Vasilije Josip JORDAN, akademski slikar, ALU
Josip JOVIĆ, novinar i publicist
prof. dr. sc. Vlado JUKIĆ, liječnik, spec. psihijatrije, ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče
prof. dr. sc. Josip JURČEVIĆ, povjesničar, viši znan. savjetnik, IDZ Ivo Pilar
mr. sc. Ivana JURČIĆ, dipl. ing. hortikulture
Marija JURELA, novinarka
prof. dr. sc. fra Karlo JURIŠIĆ, svećenik, prof. povijesti
mr. sc. Zlata JURIŠIĆ-POLŠAK, paleontologinja, muzejska savjetnica, HPM
Trpimir JURKIĆ, glumac, nacionalni prvak HNK-a Split
Željko JUSTINIĆ, dipl. ing., poduzetnik
prof. Joško JUVANČIĆ, redatelj, ADU
prof. dr. sc. Hrvoje KAČIĆ, odvjetnik
Tomislav KAČIĆ, pričuvni časnik HV-a
Anđelko KAĆUNKO, svećenik, publicist
Damir KALAFATIĆ, dipl. ekonomist, gospodarstvenik
prof. dr. sc. Božidar KANAJET, dipl. ing. geodezije, Geotehnički fakultet Varaždin
Pajo KANIŽAJ, prof. hrvatskog, književnik
akademik Andrija KAŠTELAN, liječnik, transplantacijski imunolog
prof. emeritus dr. sc. Marija KAŠTELAN MACAN, dipl. ing. tehnologije, FKIT
prof. dr. sc. Branko KATALINIĆ, dipl. ing. strojarstva, Sveučilište u Beču, Austrija
prof. dr. sc. Drago KATOVIĆ, dipl. ing. tekstilne tehnologije, TTF
prof. dr. Vladimir KATOVIĆ, dipl. ing. kemije, Sveučilište Wright State, Dayton, SAD
Filip KELAVA, arhitekt
akademik Zlatko KESER, akademski slikar
mr. sc. Eva KIRCHMAYER BILIĆ , glazbena umjetnica – klaviristica, AGU
Jure KNEZOVIĆ, predsjednik Međunarodne asocijacije bivših političkih zatvorenika
prof. dr. sc. Pavao KNEZOVIĆ, prof. klasične filologije, Sveučilište u Mostaru
Nada KOBALI, modistica
prof. dr. sc. Dubravka KOCIJAN HERCIGONJA, liječnica, spec. psihijatrije
Božo KOKAN, arhitekt
dr. sc. Josip KOLANOVIĆ, povjesničar, bivši ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva
prof. dr. sc. Juraj KOLARIĆ, predstojnik ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije
prof. dr. sc. Ivan KORDIĆ, teolog, filozof, znan. savjetnik, Sveučilište u Mostaru
akademik Ivica KOSTOVIĆ, liječnik, prof. neuroanatomije, Hrvatski institut za mozak
prof. dr. sc. Dragutin KOŠUTA, liječnik, spec. kirurgije
Maja KOŠUTA-PETROVIĆ, dr. med., liječnica, spec. ginekologije
mr. sc. Mate KOVAČEVIĆ, prof. hrvatskog, novinar i publicist
doc. dr. sc. Stana KOVAČEVIĆ, dipl. ing. tekstilne tehnologije, TTF
Prof. Kuzma KOVAČIĆ, kipar, UA Split
Željko KOVAČIĆ, arhitekt
Ivan KOZLICA, prof. povijesti, pričuvni časnik HV-a
msgr. dr. sc. Stjepan KOŽUL, scećenik, kanonik i arhiđakon Prvostolnog kaptola
prim. dr. sc. Ladislav KRAPAC, liječnik, spec. fizijatrije
dr. sc. Jure KRIŠTO, povjesničar, Hrvatski institut za povijest
Katarina KRIZMANIĆ, paleontologinja, viša kustosica, HPM
akademik Željko KUĆAN, kemičar
prof. Vladimir KUHARIĆ, akademski slikar – grafičar, UF
prim. mr. sc. Ivo KUJUNDŽIĆ, liječnik, spec. anesteziologije
dr. sc. Nedjeljko KUJUNDŽIĆ, dipl. ing. kemije
prof. emeritus dr. sc. Branko KUNST, dipl. ing. kemije, FKIT
dr. sc. Ivana KURTOVIĆ, prof. hrvatskog
Živko KUSTIĆ, svećenik, novinar, publicist
Jakša KUŠAN, publicist, urednik Nove Hrvatske
dr. sc. Ante KUTLE, ekolog, Udruga Lijepa naša
prof. dr. sc.Stipe KUTLEŠA, prof. filozofije
Dražen KÜHN, glumac
prof. dr. sc. Danijel LABAŠ, prof. komunikacijskih znanosti, HS
prof. Rudolf LABAŠ, akademski slikar, ALU
mr. sc. Anamarija LABOŠ, liječnica i knjižničarka
Cecilija LABOŠ, dr. med., liječnica, spec. kardiologije
dr. sc. Ivan LABOŠ, liječnik, spec. anesteziologije
Josip LAĆA, prof., kroatist i povjesničar umjetnosti, književnik
prof. dr. sc. Miljenko LAPAINE, dipl. ing. matematike
prof. Željko LAPUH, akademski slikar, ALU
prof. dr. sc. Hrvoje LASIĆ, svećenik dominikanac, TF DI
mr. sc. Ivana LEGATI, glumica, ADU
Stjepan Vladimir LETINIĆ, prof., književnik, urednik
Stjepan LICE, dipl. pravnik, književnik
prof. dr. sc. Inga LISAC, geofizičarka
Ive LIVLJANIĆ, prof. talijanskog i francuskog, diplomat, u Jugoslaviji: politički zatvorenik,
dr. sc. Vitomira LONČAR, glumica
prof. dr. sc. Slobodan LANG, liječnik, spec. socijalne medicine
mr. sc. Mirko LIVAKOVIĆ, liječnik, spec. kirurgije
prof. dr. sc. Ivica LUČIĆ, dip. pravnik, povjesničar, Sveučilište u Mostaru
Boris LJUBIČIĆ, akademski slikar, dizajner
dr. sc. Mate LJUBIČIĆ, liječnik, spec. epidemiologije
dr. sc. Trpimir MACAN, povjesničar, znan. savjetnik, Leksikografski zavod Miroslav Krleža
prof. dr. sc. Mladen MACHIEDO, prof. talijanskog jezika i književnosti
prof. Josip MAGDIĆ, orguljaš, skladatelj
Zvonimir MAGDIĆ, sportski novinar
Vladimir MAGIĆ, svećenik, komparatist, knjižničar, ravnatelj Metropolitanske knjižnice
Anita MALENICA, novinarka
doc. dr. sc. Tomislav MALVIĆ, dipl. ing. geologije
prof. dr. sc. Mile MAMIĆ, prof. hrvatskog, Sveučilište u Zadru
dr. sc. Petra MARGETIĆ, liječnica, spec. radiologije
fra Ante MARIĆ, svećenik, književnik, scenarist
dr. sc. Zvonimir MARIĆ, dipl. ing. građevine
Vinko MARINKOVIĆ, odvjetnik
prof. dr. sc. Jasenka MARKELJEVIĆ, liječnica spec. interne medicine
dr. sc. Ivan MARKEŠIĆ, sociolog religije, leksikograf, znanstveni savjetnik
Vlatko MARKOVIĆ, dipl. trener, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza
Jagoda MARTINČEVIĆ, prof. povijesti glazbe, muzikologinja
Perica MARTINOVIĆ, glumica
dr. sc. Danko MATASOVIĆ, dipl. ing. prehrambene tehnologije, znanstveni savjetnik
prof. Damir MATAUŠIĆ, akademski kipar, ALU
akademik Slavko MATIĆ, dipl. ing. šumarstva
prof. dr. sc. Božidar MATIJEVIĆ, dipl. ing. strojarstva, FSB
dr. sc. Zlatko MATIJEVIĆ, znan. savjetnik, IDZ Ivo Pilar
Zrinka MATIJEVIĆ, dipl. pravnica, sutkinja
Srna MATIJEVIĆ, dipl. pravnica, u Jugoslaviji: politička zatvorenica
dr. sc. Jerko MATOŠ, svećenik, povjesničar
dr. sc. Boris MAŽAR, dipl. fizičar, München, Njemačka
mr. sc. Lujo MEDVIDOVIĆ, odvjetnik, književnik
dr. sc. Miro MEĐIMOREC, redatelj, književnik, diplomat
prof. dr. sc. Helena Jasna MENCER, dipl. ing. kemije, bivša rektorica Sveučilišta u Zagrebu
prof. Želimir MESARIĆ, redatelj, ADU
dr. sc. Vine MIHALJEVIĆ, znan. savjetnik, IDZ Ivo Pilar
dr. sc. Hrvojka MIHANOVIĆ SALOPEK, kroatistica, viša znan. suradnica HAZU-a
dr. sc. Nedjeljko MIHANOVIĆ, književnik, suradnik HAZU-a
prof. dr. sc. Šime MIHATOV, liječnik, spec. kardiologije
Boris MIHOLJEVIĆ, glumac
dr. sc. Anđelko MIJATOVIĆ, povjesničar, u Jugoslaviji: politički zatvorenik
prof. dr. sc. Nikola MIJATOVIĆ, dipl. pravnik
mr. sc. Stanko Dujo MIJIĆ, svećenik franjevac konventualac, publicist
msgr. Ivan MIKLENIĆ, svećenik, gl. urednik Glasa koncila, kanonik Prvostolnog kaptola
prof. dr. sc. Hrvatin MIKOLČIĆ, dipl. ing. elektrotehnike, Sveučilište Konstanz, Njemačka
Zvonko MILAS, časnik HV-a
Josipa MILAS MATUTINOVIĆ, urednica Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža
mr. sc. Ivan MILETIĆ, knjižničar
Nediljko MILIČEVIĆ, poduzetnik, Redwood City, California, SAD
mr. sc. Ive MILIŠIĆ, dipl. ekonomist
mr. sc. Anđelka MILOŠEVIĆ, seizmologinja
dr. sc. Petar GAĆINA, liječnik, spec. interne medicine
dr. sc. Željko MLINAR, dipl. ing. geologije, RGNF
Igor MRDULJAŠ, teatrolog, ravnatelj Zagrebačkog kazališta lutaka
mr. sc. Zdravko MRŠIĆ, dipl. ing. matematike
Vjenceslav NADINIĆ, dr. med, liječnik, spec. kirurgije
prof. dr. sc. Božidar NAGY, svećenik, teolog, FF DI
Nevenka NEKIĆ, prof. povijesti, književnica
akademik Krešimir NEMEC, kroatist i komparatist, član Predsjedništva HAZU-a
prof. Suzana NIKOLIĆ, glumica, ADU
mr. sc. Ivo NIŽIĆ, prof. crkvene glazbe, skladatelj, dirigent
mr. sc. Željko NOVAČIĆ, prof. lingvistike, prevoditelj
prim. Petar NOLA, dr., liječnik, spec. kirurgije
prof. Zoltan NOVAK, akademski slikar, ALU
Alfred OBRANIĆ, dipl. ing. geologije, Predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika
Ivan OBRANIĆ, dr. med., liječnik, specijalizant interne medicine
dr. sc. Sonja OBRANIĆ, biologinja
Almira OSMANOVIĆ, nacionalna baletna prvakinja
Rozina PALIĆ JELAVIĆ, dipl. muzikologinja, suradnica HAZU-a
prof. sr. sc. Josip PANDURIĆ, dr. stom.
prof. dr. Vlado PANDŽIĆ, kroatist
prof. dr. sc. Branko PAPA, liječnik, spec. gastroenterologije
prof. Frane PARO, akad. slikar, grafičar, ALU
akademik Vladimir PAAR, fizičar
mr. sc. Marko PASTUOVIĆ, dipl. ing. kemije
prof. dr. sc. Snježana PAUŠEK BAŽDAR, kemičarka, HAZU
prof. dr. sc. Davor PAVELIĆ, dipl. ing. geologije, RGNF
Jasna PAVELIĆ JUREŠKO, dipl. politologinja, novinarka, diplomatkinja
prof. dr. sc. Ljubo PAVELIĆ, liječnik, spec. pulmologije
prof. dr. sc. Mirna PAVEŠIĆ GALEŠIĆ, dipl. ing. kemije
Josip PAVIČIĆ, književnik i nakladnik
Ivan PAVIĆ, dr. med., liječnik, spec. pedijatrije
prof. dr. Dubravka PAVIŠIĆ STRACHE, dipl. farmaceutkinja, FBF
Niko PAVLOVIĆ, glumac
Marija PEAKIĆ-MIKULJAN, prof. hrvatskog, književnica
akademik Josip PEČARIĆ, matematičar
prof. dr. sc. Stjepan PEPELJNJAK, veterinar, spec. mikrobiologije
dr. sc. Maja PERAICA, liječnica, toksikologinja, znanstvena savjetnica IMI-a
prim. dr. sc. Porin PERIĆ, liječnik, spec. fizijatrije
doc. dr. sc. Ante PERIŠA, prof. filozofije, Sveučilište u Zadru
Mile PEŠORDA, prof. komparativne književnosti, književnik i književni prevoditelj
mr. sc. Božidar PETRAČ, prof. komparativne književnosti, književnik, predsjednik DHK-a
mr. sc. Ante PETRIC, liječnik, spec. med. mikrobiologije
prof. dr. sc. Vlado PETRIC, liječnik, spec. OTL, predstojnik Odjela KBC-a SM-a
mr. sc. Ante Domagoj PETRIĆ, novinar
prof. dr. sc. Joško PETRIĆ, dipl. ing. strojarstva, FSB
dr. sc. Irena PETRIJEVČANIN VUKSANOVIĆ, prof. hrvatskog, informatologinja NSK-a
mr. sc. Ante PETRUŠIĆ, liječnik, spec. kardiologije, spec. endokrinologije
prof. dr. sc. Ivica PICEK, fizičar
prof. dr. sc. Ana PINTARIĆ, filologinja, dekanica Filozofskog fakulteta u Osijeku
prof. dr. sc. Ana PLANINC PERAICA, liječnica, spec. interne medicine
dr. sc. Nenad POKOS, socijalni demograf, viši znan. suradnik, IDZ Ivo Pilar
dr. sc. Saša POLJANEC-BORIĆ, sociologinja, viša znanstvena suradnica, IDZ Ivo Pilar
Siniša POPOVIĆ, glumac, prvak drame HNK-a
akademik Stanko POPOVIĆ, fizičar
biskup dr. sc. Valentin POZAIĆ, Zagreb. nadbiskupija, predsjednik Vijeća HBK-a za laike
Zdenka POZAIĆ, akademska grafičarka
prim. dr. sc. Inga PRKAČIN, liječnica, spec. interne medicine
mr. sc. Nediljka PRLJ-ŠIMIĆ, paleontologinja, viša kustosica, HPM
Dario PRPIĆ, odvjetnik
prim. dr. sc. Marija PRSKALO, liječnica, spec. interne medicine
prof. dr. sc. Tanja PUŠIĆ, dipl. ing. tekstilne tehnologije, FKIT
Verica RADIĆ, pjevačica, plesna voditeljica ansambla LADO
prof. Tomislav RADIĆ, dramski i filmski redatelj, ALU
prim. dr. sc. Ljubomir RADOVANČEVIĆ, liječnik, spec. psihijatrije, psihoterapeut
prof. dr. sc. Nino RASPUDIĆ, prof. talijanskog jezika i književnosti, prevoditelj, FF
akademik Tomislav RAUKAR, povjesničar
Vjera REISER, slikarica
prof. dr. sc. Ivan RENDIĆ MIOČEVIĆ, povjesničar
Joja RICOV, prof. slavistike, književnik, likovni kritičar, u Jugoslaviji: politički zatvorenik
Ivan RODIĆ, novinar
dr. sc. Stanko RODIĆ, liječnik, spec. psihijatrije, Clifton Springs, New York, SAD
Miljenko ROMIĆ, akademski slikar
prof. Igor RONČEVIĆ, akademski slikar, ALU
Jerko ROŠIN, arhitekt
Anka RUKAVINA, dipl. ing. agronomije, u Jugoslaviji – politička prognanica
dr. sc. Vladimir RUKAVINA, veterinar
mr. sc. Petar RUNJE, svećenik franjevac, povjesničar
Mate RUPIĆ, prof. povijesti, pomoćnik ravnatelja Memorijalno-dok.centra Domovinskog rata
prim. dr. med. Ivica RUŽIČKA, liječnik, spec. radiologije
mr. sc. Ljiljana SABLJAK, prof. komparativne književnosti, knjižničarska savjetnica
dr. sc. Tomislav SABLJAK, književnik, zaslužni znanstvenik, član suradnik HAZU-a
mr. sc. Darko SAGRAK, dipl. pravnik, publicist
mr. sc. Branko SALAJ, dipl. politolog, publicist
dr. sc. Dora SEČIĆ, bibliotekarica
Jakov SEDLAR, redatelj
prof. dr. sc. Sven SEIWERTH, liječnik, spec. patologije
Ante SEKULIĆ, kroatist, književnik, dopisni član HAZU-a, u Jugoslaviji: politit. zatvorenik
prim. doc. dr. sc. Ante SEKULIĆ, liječnik, spec. anesteziologije
prof. Stipe SIKIRICA, akademski kipar, ALU
dr. sc. Ivan SISEK, liječnik, spec. psihijatrije
dr. sc. Mirna SISEK – ŠPREM, liječnica, spec. psihijatrije
prof. dr. sc. Joža SKOK, književnik
prim. dr. sc. Mijo SLADE, liječnik, spec. ginekologije
Mirko SLADEK, prevoditelj
doc. dr. sc. Dean SLAVIĆ, kroatist
prof. dr. sc. Ana Sunčana SMITH, fizičarka, Sveučilište Erlangen, Njem., član. Bavarske ak.
Dragan SOLDO, dr. med., liječnik, spec. ginekologije
prof. emeritus dr. sc. Ivo SOLJAČIĆ, dipl. ing kemije
prof. dr. sc. Marin SOLJAČIĆ, fizičar, Massachusetts Insitute of Technology, Boston, SAD
mr. sc. Marin SOPTA, dipl. politolog, ravnatelj Hrvatskog centra za strategijska istraživanja
Josip SOVULJ, poduzetnik, predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa, New York, SAD
prof. dr. sc. Jasenka SREMAC, geologinja, GPZ
dr. sc. Helga STEINWENDER-BORIĆ, dipl. biologinja
Ivan STEPINAC, dr. med., liječnik, spec. mikrobiologije
prof. dr. sc. Aleksandar Stipčević, arheolog, bibliolog
prof. dr. Slavica STOJAN, povjesničarka književnosti, znanstvena savjetnica HAZU-a
mr. sc. fra Miljenko STOJIĆ, svećenik, teolog, književnik
Šime STORIĆ, prof. hrvatskog, književnik
Lovro STECCA, dipl. pravnik, brigadir HV-a
prof. dr. sc. Mladen STUPNIŠEK, dipl. ing. strojarstva i brodogradnje, FSIB
Nada SUBOTIĆ-KAŠTELAN, glumica
prof. dr. sc. Denis SUNKO, fizičar
dr. sc. Tomislav SUNJIĆ, publicist i lingvist
Stjepan SVEDROVIĆ, prof. hrvatskog, književnik
doc. Boris SVRTAN, glumac, ADU
prof. dr. sc. Agneza SZABO, povjesničarka
Drago ŠARAVANJA, književnik
mr. sc. Damir ŠEGOTA, kineziolog
Branka ŠEPAROVIĆ, dipl. politologinja, novinarka
prof. emeritus dr. sc. Zvonimir ŠEPAROVIĆ, dipl. prav., biv. Rektor Sveučilišta, pred.HŽD-a
Hrvoje ŠERCAR, likovni umjetnik
Stjepko ŠESTNIĆ, dipl. ing. strojarstva, u Jugoslaviji: politički zatvorenik
Stjepan ŠEŠELJ, književnik, ravnatelj Hrvatskog slova
prof. Joško ŠEVO, glumac, ADU
Milovan ŠIBL, novinar
Ljubomir ŠIKIĆ, filmski producent
Roko ŠIKIĆ, poduzetnik
Ružica ŠILIĆ, prof. engleskog, urednica
dr. sc. Neven ŠIMAC, dipl. pravnik, dipl. politolog, međunarodni konzultant
Smiljan ŠIMAC, dipl. pravnik., diplomat
Ivica ŠIMIĆ, kazališni redatelj
prof. Robert ŠIMRAK, akademski slikar i grafičar, ALU
Vlado ŠIMUNOVIĆ, dr. med., liječnik, spec. ortopedije i kirurgije, Neuchatel, Švicarska
dr. sc. Tatjana ŠIMURINA, dr. med., liječnica, spec. anesteziologije
mr. sc. Vesna ŠIPUŠ, prof. filozofije i sociologije
prof. Ivica ŠIŠKO, akademski slikar, ALU
prof. dr. sc. Željko ŠITUM, dipl. ing. strojarstva, FSB
Vesna ŠKOLNIK POPOVIĆ, dr. med., liječnica, spec. pedijatrije
Želimir ŠKOBERNE, arheolog, muzejski savjetnik
Ika ŠKOMRLJ, kostimografkinja, scenografkinja
Antonija ŠOVAGOVIĆ-DESPOT, glumica, spisateljica
dr. sc. Zlatko ŠRAM, prof. engleskog, prof filozofije i sociologije, ravnatelj IMIN-a
dr. sc. Maja ŠTAMBUK, sociologinja, znan. savjetnica, IDZ Ivo Pilar
Vlado ŠTEFANČIĆ, redatelj, glumac
prof. dr. Marin ŠUBARIĆ, liječnik, spec. otorinolaringologije
dr. sc. Vladimir ŠUBAT, dipl. pravnik
prof. dr. sc. Ivan ŠUGAR, biolog, botaničar
Stjepan ŠULEK, dipl. pravnik, novinar, prevoditelj, publicist
prof. dr. sc. Jadranka ŠUNDE, matematičarka
prof. dr. sc. Marijan ŠUNJIĆ, fizičar, bivši Rektor sveučilišta, diplomat
prof. dr. sc. Jozo ŠUTALO, dr. stom.
prof. dr. sc. Stipe TADIĆ, sociolog, IDZ Ivo Pilar
Nela TARBUK, prof. povijesti umjetnosti, muzejska savjetnica
prof. dr. sc. Marko TARLE, dipl. ing. kemije, znanstveni savjetnik i međunarodni konzultant
mr. sc. Marija TIJAN WIECK, lektorica klasičnih jezika, Sveučilište Maine, Orono, SAD
Mislav TOGONAL, novinar
Benjamin TOLIĆ, prof. njemačkog i filozofije, novinar, publicist, prevoditelj
prof. dr. sc. Mate TOMAC, prof. političkih znanosti
prof. dr. sc. Nives TOMAŠEVIĆ, komparatistica, knjižničarka, nakladnica
prof. dr. sc. Antun TOMAŠKOVIĆ, dr. vet., spec. veterinarskog porodništva
Jasenka TOMAŠKOVIĆ, dr. med., liječnica, spec. medicine rada
akademik Franjo TOMIĆ, dipl. ing. agronomije, AF
Sonja TOMIĆ, prof. njemačkog, književnica
prof. dr. sc. Vesna TUDJINA, prof. latinskog i grčkog, viša savjetnica HAZU-a
mr. sc. Gordana TURIĆ, dipl. ing. geodezije, publicistkinja
prof. dr. sc. Marko TURIĆ, liječnik, spec. onkologije
akademik Nenad TRINAJSTIĆ, kemičar
prof. dr. sc. Miroslav TUĐMAN, prof. informatike i komunikologije
Astrid TURINA, baletna solistica, glumica, slobodna umjetnica
Slavica TUŠKAN, dipl. teologinja, u Jugoslaviji: politička zatvorenica
Elvira ULIP, dipl. dizajnerica, kostimografkinja, scenografkinja
prof. dr. sc. Kosta URUMOVIĆ, dipl. ing. geologije, RGNF
mr. sc. Stjepan UTROBIČIĆ, dipl. ing. strojarstva
prim. Siniša VARGA, dr. stom., spec. stomatološke protetike
dr. sc. Ivo VELIĆ, geolog, znan. Savjetnik HGI-a
prof. dr. sc. Josipa VELIĆ, geologinja, RGNF
dr. sc. Antica VERONDA, liječnica, spec. psihijatrije
mr. sc. Iva VIDIĆ, odvjetnica, koordinatorica hrvatskih društava Argentine, Buenos Aires
dr. sc. Đuro VIDMAROVIĆ, povjesničar i likovni kritičar, diplomat
dr. sc. Domagoj VIDOVIĆ, prof. hrvatskog, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
mr. sc. Joško VINCETIĆ, dr. stom., stomatolog
dr. sc. Stanko VITKOVIĆ, svećenik, prebendar Prvostolnog kaptola
Borben VLADOVIĆ, književnik, urednik
Zdravko VLADANOVIĆ, pričuvni časnik HV-a
Vlasta VRANDEČIĆ LEBARIĆ, prof. glazbe, književnica
Boris VRANJEŠ, dipl. ing. građevine, poduzetnik
prof. dr. sc. Vladimir VRATOVIĆ, profesor klasičnih jezika
Antun VRDOLJAK, redatelj
doc. dr. sc. Zlatko VRLJIČAK, dipl. ing. tekstilne tehnologije, TTF
dr. sc. Davor VRSALJKO, dipl. ing. geologije
prof. Miro VUCO, akademski kipar, ALU
Miroslava VUČIĆ, prof. komparativne književnosti, urednica
prof. dr. sc. Petar VUČIĆ, dipl. politolog
dr. sc. Predrag VUJEVIĆ, dipl. ing. agronomije, biotehnolog, HCPHS
Branko VUJANOVIĆ, akademski slikar i dizajner
Nevenka VUJČIĆ DUBYAK, dizajnerica
mr. sc. Jure VUJIĆ, dipl. politolog
prim. dr. sc. Stjepan VUKADIN, liječnik, spec. neurokirurgije
prof. dr. sc. Ante VUKASOVIĆ, prof. pedagogije
dr. sc. Milan VUKOVIĆ, dipl. pravnik, bivši sudac Ustavnog suda RH-a
prof. dr. sc. Đuro ZALAR, svećenik, prof. dogmatske teologije, TF
Miro ZDILAR, odvjetnik
prof. Ivo ZELIĆ, akademski slikar, Sveučilište u Zadru
Naco ZELIĆ, dipl. pravnik, diplomat
mr. sc. Zvonimir ZIMA, liječnik, spec. pedijatrije
maestro prof. Hari ZLODRE, dirigent, MA
prof. dr. Dobroslav ZNIDARČIĆ, dipl. ing. građ., Sveučilište Colorado, Boulder, Col., SAD
Zvjezdana ZNIDARČIĆ-BEGOVIĆ, odvjetnica, u Jugoslaviji: politička zatvorenica
Ivan ZORIČIĆ, dr. med., liječnik, spec. kirurgije
Zvonimir ZORIČIĆ, glumac, nacionalni prvak HNK-a
dr. sc. Ćiril ZOVKO, dipl. ing. elektrotehnike, poduzetnik, savjetnik za menadžment
prof. dr. sc. Jure ZOVKO, prof. filozofije, HS
prof. dr. sc. Mateo ŽAGAR, paleograf, staroslavist, proč. Odsjeka za hrv. jezik i književ. FF-a
mr. sc. Miljenko ŽAGAR, gospodarstvenik
dr. sc. Zorica ŽIGRIĆ FRENSCHKOWSKI, filologinja, Frankfurt, Njemačka
prof. dr. Dražen ŽIVIĆ, prof. geografije, demograf, IDZ Ivo Pilar
prof. dr. sc. Darko ŽUBRINIĆ, prof. matematike, FER
Mr. sc. Ante ŽUŽUL, predsjednik Uprave Školske knjige, nakladnik