Roman Leljak, predsjednik udruge „Huda Jama“ Govor na prosvjedu 6. svibnja 2017.

Roman Leljak, predsjednik udruge „Huda Jama“

Govor na prosvjedu 6. svibnja 2017.

Drage Hrvatice i Hrvati,

teško mi je stajati na ovom trgu. Osjećam se ljuto i nemoćno. Kada sam 1989. godine otkrio i prvi puta ušao u Hudu Jamu i  došao do zida  na kojem je bio nacrtan križ, vidio sam da je netko ipak ostavio poruku sa željom da se sazna istina. Istina, da su Titovi partizani u Hudoj Jami zazidali žene, invalide, ranjenike, ali i djecu. Istinu smo saznali. Titovi partizani su napravili zločin! Danas znamo da su ti zločini povezani u genocidnom cilju da se uništi najsvjetlije što jedan narod može imati – svoju državu. Taj genocid imao je i ime: Hrvatska je morala umrijeti, da bi nastala Jugoslavija.

1945. godine Hrvatska je morala nestati, da bi komunistička okupatorska ideologija pod vodstvom Tita stvorila  ideološku Jugoslaviju u kojoj je bilo zabranjeno da se Hrvat osjeća Hrvatom, da se Slovenac osjeća Slovencem.

Danas stojimo na trgu našeg Zagreba, vijore hrvatske zastave, puno je transparenata o domoljublju i svi znamo istinu, da Tito nije volio hrvatsku zastavu, da Tito nije volio domoljube! Zatvarao ih je, slao Udbu da ubija domoljube koji su u iseljeništvu ostali vjerni i voljeli svoj hrvatski narod. Svi znamo da Tito nije volio ono što je najsvetije  -  Dom i Boga.

U povodu 45. godišnjice uhićenja hrvatskih proljećara dužni smo se sjetiti i brojnih hrvatskih političkih zatvorenika, žrtava represije Titovog  komunističkog režima,  a posebno mjesto zauzima dr. Marko Veselica. On je bio naš Nelson Mandela, a njegovo je ime postalo simbolom borbe za slobodu i nacionalna prava. Na montiranim političkim procesima bio je osuđivan na dugogodišnje zatvorske kazne, uvijek u životnoj opasnosti, no ništa ga nije moglo slomiti u njegovu domoljublju. Nikada se nije žalio na svoj trud, napore i patnju, koju je kroz sav taj teror, uzništvo, proganjanja i šikaniranja proživio u  Titovoj Jugoslaviji. Na žalost istina je  da ova država, u koju je utkao svaki milimetar svog bića, svoje životne energije, svoje žive i neiscrpive inteligencije, ogromnog znanja, to u doslovnoj mjeri nije znala ili nije htjela afirmirati kao model za budućnost nove etike u kojoj bi maršal Tito i brojni suradnici imali muzej, a to bi bio muzej strašnog komunističkog režima poput Dachau ili Auswitcha.

Tito je volio samo ljude koji su mu na rub šume vezali medvjeda. Kao veliki lovac ustrijelio bi tog medvjeda i ti isti ljudi  koji su mu medvjeda vezali  postavili bi se u red i čestitali mu. Tito ih je, iako je vidio da je medvjed bio vezan,  nagradio te su oni postali ministri, sekretari (tajnici) i predsjednici.  Ti ministri, sekretari (tajnici), predsjednici bi svojoj djeci govorili o velikom lovcu Titu, o njegovim velikim djelima.  Da, tada su ti ministri, sekretari (tajnici) i predsjednici znali za istinu, ali su svjesno lagali. Danas njihova djeca znaju  lažnu istinu.  U izobilju političke i financijske moći rodila su se djeca komunista.

Djeca komunista nisu bili dragovoljci za domovinski rat. Njihova opcija nije bila Hrvatska. Njihova opcija je bila da u vihoru domovinskog rata preuzmu gospodarski i bankarski sustav. To su na žalost i uspjeli uz pomoć svoje tajne službe Udbe, mreže suradnika, tajnih kanala kriminalnog podzemlja. Sa financijskom snagom preuzeli su Hrvatsku i danas novcem i korupcijom nastavljaju  svoje poslanstvo djece komunizma.

Najveći neprijatelj djece komunizma je arhivska građa. To je jedini dokaz o njihovoj povijesnoj laži, kriminalu, korupciji. Zbog arhivske građe spremni su prilagođavati politički sustav, mijenjati vlade, ministre, spremni su zatvarati, pa čak i ubijati.

Danas nam trebaju političari koji vole svoj narod, trebaju nam političari koji ne će pokleknuti pred snagom financija djece komunizma. Pogledajmo u nebo, oblaci se dižu, sunce i Bog nam daju nova imena. Dolazi nam Bruna, Željko, Zlatko, dolaze mnogi.... Mnogima u borbi sa djecom komunizma na putu srca posustanu, predaju se. Ali ne bojte se, dolaze mnogi, uspjet ćemo!

Očevi Djece komunizma su postavili jedanaest pregrada u Hudoj Jami, i djeca komunizma su postavila jedanaest pregrada na putu u pravu i istinitu demokraciju.  Ali, pogledajmo u nebo, pomolimo se i pomognimo. Stiže naše vrijeme. Nikad više jedanaest pregrada!

2014. godine sam u emisiji na slovenskoj televiziji završio svoj nastup riječima: »Huda jama neće biti zadnji grob žrtvama, žrtve ćemo iskopati i pokopati ih dostojanstveno na groblju!« Ismijali su me, a danas su te žrtve pokopane  na groblju u Mariboru.

Siguran sam da ne ćemo dugo stajati na trgu čovjeka koji je mrzio hrvatski narod. Uskoro ćemo se ponovno naći na ovom trgu, biti će to dan pobjede nad komunizmom i tada će se roditi novo proljeće i ustat će dr. Marko Veselica,  i tisuće žrtva Titovog režima. To će biti buđenje svijesti i savjesti mladih generacija, hrvatski narod  će se probuditi iz stoljetnih snova, kako bi samostalna hrvatska država  zaista  živjela u harmoniji svih Hrvata.