Prof. dr. Boštjan Marko Turk, Sveučilište u Ljubljani Govor na prosvjedu 6. svibnja 2017.

Prof. dr. Boštjan Marko Turk, Sveučilište u Ljubljani

Govor na prosvjedu 6. svibnja 2017.

Poštovane gospođe, poštovana gospodo, dragi prijatelji,

Kamo smo došli? Gdje se danas nalazimo? Josip Broz Valter je osoba po kojoj je imenovan ovaj trg, ali ime tog čovjeka je za to najmanje primjereno. Predstavlja ono što danas najviše tuče Hrvatsku, a to je ekstremni politički egoizam koji se ne zaustavlja ni pred čime da bi makijavelistički izvršavao svoju volju i pokazao moć. Danas uz novu i fatalnu krizu hrvatske vlade u posljednje dvije godine doživljavamo slično mada je ova svladana i stavljena u kontekst koji određuje ponašanje političara u postmodernoj Europi. To se zove civilizacija.

Hrvatska se, zajedno s dijelovima srednje i istočne Europe, nakon raspada Sovjetskog saveza i Jugoslavije vratila u nju. Onaj po kome je nazvan trg ovaj trg u Zagrebu je bio osoba koja je Hrvatsku, zajedno s ostalim narodima nekadašnje Jugoslavije, odvojila od civilizacije. Križni put, teror, Udba, ubijanje emigranata, obožavanje JNA, i uopće  zločini na čelu kojih je stajao Josip Broz Valter, su dokazi koje niti jedna povijest ne bi mogla izbrisati niti zaboraviti.

A sve je to zbog toga što je Josip Broz prije nego je krenuo putem ka ekstremnom makijavelističkom egoizmu sam napustio civilizaciju. To se dogodilo u Staljinovoj Moskvi kada je kao agent Kominterne uzeo ime Valter. Tada započinje doba njegovih nezamislivih zločina. Tajni arhivski dokumenti u Ruskom državnom arhivu za socijalnu i političku povijest otkrivaju Valterove specifične metode, njegov rad za političku policiju tadašnjeg režima, za najkrvaviju političku policiju u povijesti, NKVD. Pisao je negativne dojave o ljudima  koji su unutar Kominterne, i bivše Jugoslavenske komunističke partije, bili njegovi drugovi  i  prijatelji. Oni su zatim izručeni u smrt. Valter je namjerno pristao na psihopatologiju kriminalnog staljinizma, jer je u njemu vidio put do svoje buduće karijere. Izravne posljedice tih denuncijacija su bila uhićenja i kasnije likvidacije brojnih dužnosnika partije. Pouzdani podaci govore o tome da je u godinama od 1937. do 1938. uhićeno sedamdeset posto jugoslavenskih komunista, osamsto ih je ubijeno, među njima i Milan Gorkić, glavni tajnik Komunističke partije Jugoslavije, čovjek koji je Josipa Broza u dobroj vjeri preporučio i iza njega stao. Strijeljan je 23. listopada 1937., tek u trideset trećoj godini života. U povijesti čovječanstva postoji osoba koja je jedan od najvećih političara i najvećih pjesnika istovremeno. To je Dante Alighieri. Najdublje u pakao, u njegov deveti krug, postavio je izdajice prijatelja i dobročinitelja. Josip Broz Valter je zbog Gorkićeve smrti zaslužio upravo to mjesto. Da ostalo niti ne spominjemo. Slobodan Milošević, koji je bio vođa Centralnog komiteta Komunističke partije Srbije, u tom svojstvu i autor agresije na Hrvatsku i njezinu neovisnost,  učinio je isto što i Tito! Čovjeka koji mu je omogućio karijeru i podupirao  ga, Ivana Stambolića, dao mje, jer se namjeravao kandidirati na njegovo mjesto, zaliti krečem. Prije konverzije u srpski nacionalizam, Milošević je bio veliki titoist.  Gdje je učio svoje metode? Učio ih je u Partiji. Staljinizam su uspjeli preživjeti samo oni koji su bili moralno najslabiji, uči urednik Crne knjige komunizma, Stéphane Courtois. Oni koji su svoje kolege denuncirali s lakoćom,  i slali ih u smrt.

Tito je preživio u srži staljinizma jer je i sam bio veći staljinist od ostalih. Bio je Staljin u malom. Toliko mu se uspio približiti jer je shvatio tajnu njegove moći, tajnu njegove Samsonove kose.  Sovjetski sustav je tajnu političku policiju usavršio iznad svih razumnih dimenzija - o razumu govorimo kao o civilizacijskom mehanizmu koji omogućava stvaranje moralnosti.  Oba Josipa, Visarionović i  Broz, su to okrenula naopako. Što su više ljudi poslali u smrt, njihov je položaj unutar Partije postajao čvršći. Oruđe je bila tajna policija.

Josip Broz Valter  je na pozornicu povijesti došao s krvavim rukama. Njegove su lekcije, naučene u srcu staljinizma i ostavile su odlučujući pečat kod preuzimanja totalitarne vlasti (1941. – 1945.) kao i pri njezinoj konsolidaciji koja ga je kasnije implementirala kao poglavara Jugoslavije (do 1980. godine). Uvijek je uz njega bila tajna policija, Udba. Ona je predstavljala tajnu njegove dugovječnosti, njegovu Samsonovu kosu. Beskrupulozni egoistični makijavelizam je Brozu diktirao da svoje protivnike mora uništiti, ako je potrebno i preventivno. Tako je vladao i Josip Visarionović Staljin. Od tada poznajemo Križni put, Goli otok, Sv. Grgur, potom Jasenovac, u kojemu su, nakon rata, umrli mnogi Hrvati, upravo zato što se nisu slagali s Titom. Oni su bili antikomunisti. Ali Jasenovac je primao i komuniste,  iz istog razloga - nisu se slagali s Titom. Logor  je zatvoren nakon Informbiroa, 1950. godine.

Josip Broz Tito je uspio politiku zloupotrijebiti. To mu je omogućilo njegovo odvajanje od civilizacije. Zločin je taj koji je ljude zastrašio, pa su rezignirano promatrali kako on „vlada u ime naroda“.

Vrijeme je da povijesnim korijenima političkog egoizma dođe kraj. Vrijeme je da se vlast vrati narodu i služi samo njemu, ne pojedincu koji djeluje u ime naroda uz cijenu njegove krvi. Vrijeme je da se ime Josipa Broza makne iz Zagreba.