Govor Zvjezdane Znidarčić Begović , prosvjed ispred HNK-a u Zagrebu, 04. 05. 2013.

Zvjezdana Znidarčić Begović, Ksaverska 35a, Zagreb;

KRUG ZA TRG , 4. svibnja 2013. g.

__________________________________________________________________________________

Dragi prijatelji, dragi supatnici !

ovako vas želim danas pozdraviti, ovdje na najljepšem trgu hrvatske metropole, na najljepšem hrvatskom trgu, koji po svom simboličnom sadržaju objedinjuje: život, znanost i umjetnost - pred Zdencem života, kao simbolom svih životnih radosti, pred Hrvatskim sveučilištem, kao temeljem humanističkog razvoja znanstvene misli i formiranja novih hrvatskih naraštaja, pred Hrvatskim kazalištem, kao simbolom prostora slobode i kreativnosti

Nažalost, još dan danas, nakon 23 godine od stvaranja slobodne i samostalne hrvatske države ime ovoga trga još uvijek u sebi simbolizira: zatiranje života, zatiranje slobodne misli i formiranja novih hrvatskih naraštaja, te zatiranje svake kreativnosti u najširem smislu.

Jer, ime Maršala Tita u sebi sadrži ne samo pomisao na komunističku diktaturu, već realnost postojanja logora i tamnica, proživljenost progona i likvidacija, te istinu o zločinu protiv čovječnosti i genocid koji je, režim maršala Tita, počinio s predumišljajem.

Gradski kroničar će jednog dana napisati:

Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine dana 8. prosinca 2011.g. (uoči dana ljudskih prava – koja simbolika!) jednoglasno je odbio prijedlog za promjenu naziva Trga maršala Tita, uz obrazloženje da je taj zahtjev neprimjeren, čak i nepristojan s obzirom na Titove zasluge u antifašističkoj borbi i stvaranju temelja za uspostavu hrvatske države.

Koji cinizam, koja simbolika!

Da, Titove zasluge postoje: za sve križne putove i Bleiburg, za sve Gole otoke, Stare Gradiške i Požege, za sve progone hrvatskih sveučilištaraca, kao i onih koji su se borili za opstojnost hrvatskog jezika, za sve privredne reforme koje su rezultirale egzodusom hrvatskog naroda u pečalbu.

Povjesničari će reći, što je Tito i titoizam učinio hrvatskom narodu u dvadesetom stoljeću, i to će ostati zapisano budućim generacijama, ali, na nama je da danas svjedočimo kako je to bilo u životu svakog hrvatskog pojedinca koji je proživio Titovu eru, kako se ne bi moglo ponovno dogoditi da se u slobodnoj hrvatskoj državi, u slobodno izabranoj vlasti, u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, jednoglasno ne priznaje: tko je bio Tito u životu hrvatskog naroda.

Da, on je stvorio temelje za uspostavu države, ali ne hrvatske države kako se to navodi u obrazloženju SDP-ova odbijanja zahtjeva za preimenovanje Trga, već je stvorio temelje za uspostavu AVNOJ-evske države, koja je odredila okvir svoga ponašanja nedvosmisleno iskazanim postulatom Moše Pijade, još na prvom zasjedanju AVNOJ-a u studenom 1942.g. u Bihaću, kada je rekao: Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga, mi moramo da palimo. Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji posjeduje kuću, zemlju, stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere. Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira.

Tako je govorio ideolog Titovog režima. Tako je Titov režim i živio.

Da, radi provedbe u život ovakvog postulata Titove države, vršeni su progoni, vršene su likvidacije, oduzimana je imovina, uništena je sloboda svakog stvaranja i pokušavala se uništiti sloboda misli, a to se danas želi nazvati zaslugama.

Zasluge su Titova režima: da u hrvatskom martirologiju XX. stoljeća postoje upisana imena više stotina Bogu posvećenih osoba, koje su, samo zato što su bili uz Boga i narod, mučeničkom smrću i likvidirani.

Zasluge su Titova režima: da su tisuće i tisuće nevinih žrtava životima platili uspostavu te države koja je za sebe rekla, da je smrtni neprijatelj svakog blagostanja, reda i mira!

Zasluge su Titova režima: da pripadamo generaciji kojoj su prva životna sjećanja vezana za progone UDBE, hapšenja, nepoznavanje očeva koji su bez suđenja živote provodili u Titovim samicama.

Da, Titov režim je takovo svoje postupanje provodio do samog svoga kraja. Nikada nije promijenjena njegova ćud

Nisu stoga istinite tvrdnje titoista da je stvaranjem samoupravnog socijalizma Tito dao komunizmu ljudsko lice. Naprotiv, u posljednjem desetljeću svoga života Tito je sa ovog trga, iz sjedišta Hrvatskog sveučilišta, generaciju sveučilištaraca otjerao na robiju.

Tada i u tom, tzv. samoupravnom socijalizmu, i to sve u ime teorije klasne borbe i principa diktature proletarijata, a sve to isključivo i radi eliminacije ljudi opasnih za izgradnju tog društva.

Sve je to prepoznala i Europa, i to jasno izrazila u Rezoluciji Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina. Europa, u koju ulazimo za koji dan, iskazala je potrebu objektivne provjere što se dogodilo u totalitarnim komunističkim režimima koji su vladali. Skupština Europskog parlamenta smatra i prihvaća da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima zaslužuju sućut, zaslužuju priznanje za svoje patnje.

Ta Europa, smatra i prihvaća, da pad komunističkih režima, treba biti popraćen međunarodnom istragom zločina koji su počinjeni. Jer, u suprotnom, vrlo je niska svijest javnosti o počinjenim zločinima, a samo svjesnost o počinjenim zločinima realan je preduvjet da se izbjegnu u budućnosti.

Moralna je stoga obaveza po Rezoluciji Vijeća Europe od 25. siječnja 2006. da se objektivno provjere, dokumentiraju i istraže zločini komunizma, koji su bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava, kolektivnim i pojedinačnim ubojstvima, mučenjima i prisilnim radom, povredama slobode savjesti, misli i izražavanja.

Nažalost, hrvatski vladajući sustav, jer je protkan bivšim komunističkim kadrovima, privrženim komunističkom poimanju vladanja, nije poduzeo ništa da se izvrši ta obveza iz Rezolucije 1481 Vijeća Europe.

Zato, nije iznenađujuće, da nakon dvadeset godina postojanja u krvi stvorene, slobodne samostalne Republike Hrvatske, odbor gradske skupštine njezine Metropole, jednoglasno odbacuje zahtjev za skidanje imena Tita sa ovog najljepšeg Trga.

Nije to samo vrijeđanje žrtava i izigravanje demokracije i prava i slobode. To je više od toga, to je falsificiranje povijesti. Jer, grijeh neiznošenja istine je grijeh prema povijesti, prema budućim hrvatskim naraštajima, koji bi se ovdje, na hrvatskom sveučilištu, trebali formirati na istini i za istinu.

A istina je ta, da je jugoslavenski komunistički režim svrstan među megaubojice 20. stoljeća! Da je Titov režim odnio preko milijun života. Da je po tom podatku deveti na listi svjetskih diktatora – svjetskih ubojica 20. stoljeća.

Zar smo stvarno prisiljeni, ime tog diktatora, svaki puta izgovarati, kada govorimo o sjedištu Hrvatskog sveučilišta, kada govorimo o sjedištu Pravnog fakulteta, kada govorimo o sjedištu Hrvatskog kazališta, muzeja, škola, akademija.

Nemojmo to dopustiti!

Protestirajmo, tražimo, govorimo istinu o Titovoj diktaturi, mijenjajmo vlast.

To smo dužni za buduće naraštaje.